Jednom je prilikom Aristip molio sirakuškog tiranina Dioniza da podari milost njegovom prijatelju, ali uzalud. Tek kada je filozof pao silniku pred noge Dioniz je uslišio njegove molbe. Prijatelji su kasnije Aristipu prigovarali što se tako ponizio, a Aristip im je odgovorio:
- Što ja mogu ako Dioniz ima uši na nogama.

Kada je Simon, upravnik na dvoru tiranina Dioniza, s neprikrivenom ohološću pokazivao Aristipu krasne dvorane i podove od mozaika, Aristip se neočekivano zakašlja i pljune Siomonu u lice:
- Što ti misliš? - uzviknu Simon ozlojeđeno.
- Sve je bilo tako lijepo da nisam znao gdje bih pljunuo. - ispričavao se Aristip.

Winstona Churchilla molio je njegov mladi rođak da mu objasni što ustvari znači biti diplomat. Churchill se najprije duboko zamisli, a zatim reče:
- Diplomat je čovjek koji svoje vrijeme troši na to da miri sporove kojih nikad ne bi bilo da nije diplomata.

Za premijeru svoje drame Show je razaslao veći broj besplatnih ulaznica počasnim gostima. Pored ostalih poslao je i svom političkom protivniku Churchillu dvije ulaznice priloživši pismo ovakvog sadržaja:
- Poštovani gospodine! Šaljem vam dvije ulaznice. Jedna za vas, a druga za bilo kojeg vašeg prijatelja - ako ga imate!
Churchill mu je odgovorio:
- Poštovani gospodine! Vraćam vam poslate ulaznice i srdačno zahvaljujem. Na premijeru, nažalost ne mogu doći, a doći ću na reprizu - ako je bude!

Kada je Immanuel Kant bio u već poodmaklim godinama, prijatelj ga je upitao zašto se nije oženio. Kant odgovori:
- Vidiš, to je ovako: u mladosti, kad mi je žena bila potrebna, nisam je imao čime hraniti, a sada kada bih je mogao hraniti nije mi više potrebna.

Kada su Kanta upitali koji od slušalaca najviše posjećuju njegova predavanja, on odgovori:
- Moji slušaoci su većinom studenti, mlade djevojke i oficiri. Studneti dolaze jer znaju da sam član ispitne komisije, djevojke dolaze zbog studenata, a oficiri zbog djevojaka.

Matoš je volio postavljati svojim poznanicima neobične zagonetke tako je jednom prilikom u društvu izrekao i ovu zagonetku:
- U jednu rupu ulaziš, na dvije izlaziš i kada misliš da si izašao tek se onda nađeš unutra. Što je to?
Nitko nije znao odogvor. Točan odgovor je: hlače.

Matoš je vidio na ulici jednu ženu kako tuče svoje dijete po glavi. Revoltiran takvim postupkom on joj pristupi i reče:
- Kad već mislite batinama da odgajate svoje dijete, onda ga bar ne tucite po glavi. To može imati štetne posljedice!
- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. - odgovori žena.
- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! - reče joj Matoš i ode prije nego što je zbunjena žena razumijela Matoševu rečenicu.

Rossinijev učenik molio je učitelja za dopuštenje da mu odsvira dvije melodije koje je sam komponirao. Nakon što je učenik odsvirao prvu kompoziciju Rossini s osmijehom reče:
- Druga mi se više sviđa.

Mladi skladatelj koji je Rossiniju odsvirao svoju novu kompoziciju htio je saznati kako se Rossiniju sviđa njegovo djelo. Rossini reče:
- Divno. Silniji ste od Boga. On je stvorio svijet iz kaosa, a vi ste stvorili kaos.

Shaw, koji je bio mršav, i pisac Gilbert Chesterton, koji je bio neobično debeo čovjek, svakom prilikom su izazivali jedan drugoga. Jednog dana reče debeli Chesterton mršavom Shawu:
- Kad god čovjek pogleda vas pomislio bi da u ovoj zemlji vlada glad! - A kad čovjek pogleda vas, pomislio bi da ste za to krivi vi! - uzvrati Shaw.

Jednom prilikom u društvu upitaše Shawu (zbog njegovog netipičnog mišljenja o braku):
- Vjerujete li da je svatko tko se oženi u petak čitavog života nesretan?
- Naravno da vjerujem. A zašto bi petak bio iznimka?

Mlada književnica ispitivala je Bernarda Shawa kakve su šanse mlade žene za udaju pa će:
- No, što kažete kakve su moje šanse?
- Draga moja, na to bolje da ne mislite. - umiruje je Shaw.
- A zašto da ne? - htjela je znati mlada dama.
- Zato što vas smatram suviše inteligentom da bi se zadovoljili mužem koji bi bio toliko glup da vas uzme...

Mlada, lijepa glumica pisala je Shawu pismo u kojem je izrazila želju da s njim ima dijete koje bi po njenom mišljenju bilo izvanredno jer bi naslijedilo njenu ljepotu i piščevu duhovitost. Shaw je međutim vrati u stvarnost jednom jedinom rečenicom:
- A što ako dijete bude glupo kao vi, a lijepo kao ja?

Jednom je društvo temperamento raspravljalo o tome kako u Indiji s mrtvim mužem sahranjuju i njegovu ženu. Mlada žena će na to Shawu:
- Zar to nije strašno?
- Naravno, jadni muž! - potvrdi Shaw.

Shaw je jednom prilikom prisustvovao premijeri svoga djela. Publika je burno pljeskala, a jedan gospodin je uporno zviždao. Kada se oduševljenje publike stišalo, Shaw se okrene u pravcu odakle se čulo zviždanje i reče:
- Gospodine s vašom ocjenom svoga rada potpuno se slažem. Ali što možemo raditi nas dvojica protiv čitave publike.

Shaw povjeri mladom novinaru nekoliko podataka o svom budućem djelu. Zatim mu reče:
- Da vam ispričam i sadržaj komedije koju sam upravo napisao.
- Dobro. - reče novinar.
- Prvi čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam te.". Drugi čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam te.". Treći čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam te.". Zavjesa.
- Divno! Ali oprostite gdje je tu zaplet? - upita novinar.
- Zaplet? Zaplet je u tome što u sva tri čina glumi ista žena dok je u svakom činu drugi muž.

Mladi "neotkriveni" pisac poslao je Shawu svoje novo djelo da izrazi svoje mišljenje. Shaw odgovori:
- Vaše djelo sadrži mnogo lijepoga i mnogo novoga. Ali ono što je novo nije lijepo, a što je lijepo nije novo.

Mladi glumac molio je Shawa da mu napiše preporuku i Shaw mu na svoj način izađe u susret:
- Najtoplje preporučujem glumca gospodina R. Igra Hamleta, Cezara, Shaylocka, bridž i bilijar. Bilijar igra najbolje.

Shawu dođe jedan mladić i poče mu nadugo i naširoko objašnjavati da je ostavio studij medicine jer se želi posvetiti književnom radu i time koristiti čovječanstvu.
- Zato nije potrebno da postanete književnik.
- Zašto?
- Vi ste poslali zaslužni za čovječanstvo već time što ste se odrekli studija medicine.

Shaw nikako nije mogao podnijeti uobraženu aristokraciju. Kada je jednom primi pozivu kojem je pored ostalog pisalo:
- Lord C. biće kod kuće u utorak između četiri i šest sati, Shaw ga je vratio dopisavši - George Bernard Shaw također.

Za posjeta Požarevcu 1959. Tito je razgledao i novootvorenu samoposlugu. Na odlasku radnici su mu uručili dar. On je to komentirao:
- Ali nisam kod vas ništa kupio, ovako ću vas samo oštetiti.
Zatim se okrenuo svojoj supruzi:
- Jovanka, kupi ti bar malo luka!

Rudo, 22. prosinca 1941. na dan osnivanja Prve proleterske brigade. Pokret. Borci nagađaju kamo idu. Kraj kolone prolazi Tito:
- Kako ste drugovi Kragujevčani? Umorni?
- Nikad nismo bili umorni - odgovara komandir.
- Kuda idemo, druže Tito - usudi se pitati netko iz stroja.
- U rat. Pitajte svog komadanta - uzvrati Tito.
- Neće da kaže zbog konspiracije - odvrate mu borci.
- E, ako on neće da kaže, ni ja ne mogu - reče Tito.

U prostorije Saveza metalaca u Zagrebu 1928. ušao je jednoga dana žandar s nalogom za hapšenje i oštro upitao:
- Je li ovdje Josip Broz?
Broz koji je baš tog dana navratio u Savez, odmah se snašao i tobože začuđeno rekao žandaru:
- Pa zar ne vidite da ga nema!

Poslije završetka Drugog zasjedanja AVNOJ-a upita Vice Buljan Tita:
- Dokle će trajati rat, druže maršale?
- Do kraja - odgovori Tito.