 |
 |
 |
 |
|
|
|
 |
| ANEGDOTE |
| |
| ARHELAJ |
Neki brbljivi brijač začudio
se dok je prvi puta brijao makedonskog kralja Arhelaja što mu ovaj
ništa ne govori.
- Veličanstvo, upitao je, ja brijem na razne načine. Kako
želite da vas obrijem?
- U tišini - odvrati Arhielaj. |
|
| ARISTIP |
|
Jednom je prilikom Aristip molio sirakuškog tiranina Dioniza da
podari milost njegovom prijatelju, ali uzalud. Tek kada je filozof
pao silniku pred noge Dioniz je uslišio njegove molbe. Prijatelji
su kasnije Aristipu prigovarali što se tako ponizio, a Aristip im
je odgovorio:
- Što ja mogu ako Dioniz ima uši na nogama.
Kada je Simon, upravnik na dvoru tiranina Dioniza, s neprikrivenom
ohološću pokazivao Aristipu krasne dvorane i podove od mozaika,
Aristip se neočekivano zakašlja i pljune Siomonu u lice:
- Što ti misliš? - uzviknu Simon ozlojeđeno.
- Sve je bilo tako lijepo da nisam znao gdje bih pljunuo.
- ispričavao se Aristip.
|
|
| ARISTOTEL |
Aristotelu je poznanik pričao
da ima prijatelje koji iza njegovih leđa o njemu loše govore. Aristotel
je na to odgovorio:
- Ako me klevetaju u mom odsustvu, ništa me ne boli. U mom odsustvu
mogu me i izudarati. |
|
| ASQURTEE
|
| Peter Asqurtee je napisao
i dao u tisak svoj prvi roman. Ali, kupaca romana nije bilo. Neprekidno
je razmišljao što da uradi kako bi prodao tiskane primjerke knjige.
Najednom mu sinu ideja - dao je oglas u novine narednog sadržaja:
Milijuner, visok, elegantan, obrazovan, glazbenik, rado bi se oženio
s gospođicom koja bi bila u svemu slična junakinji romana "Ljubav
je pobjedila" koji je napisao Peter Asqurtee. Roman je ubrzo rasprodan. |
|
| AUGUST |
Jednom se rimski car August
veoma iznenadi kada je primjetio da mu je neki seljak veoma nalik.
U šali ga zapita da li je njegova majka često zalazila u Rim. Seljak
odgovori:
- O, ne. U Rim je često zalazio moj otac. |
|
| BACKON |
Francuzi su poslali na dvor
engleskog kralja Jakova I veoma nespretnog poslanika, čovjeka velika
stasa koji se nije držao pravila ponašanja. Kralj ozlovoljen upita
Francisa Backona što misli o novom poslaniku.
- Veoma je velik i lijepo ugojen. - izbjegnu Backon odgovor.
- Ne, ne, ne mislim tako! Ja vas upitah što mislite o njegovim
duševnim sposobnostima?
- Veličanstvo, neki ljudi su kao kuće višekatnice kod kojih je
najviši kat najlošije opremljen. |
|
| BALZAC |
Balzac je uhvatio svog podvornika
u laži. Stoga ga je ovako poučio:
- Laž je najružnija od svih mana. Zapamti: svog bližnjega ne smijemo
nikada slagati.
- A zašto onda, gospodine, izjavljujete uvijek, kada dolazi sudski
izvršitelj, da vas nema kod kuće., upita podvornik.
- Sudski izvršitelji nisu naši bližnji. |
|
| CARUSO |
Caruso se prehladio i nije
mogao nastupiti. Direktor kazališta bio je sav izvan sebe, pa je vikao:
- Što da uradim? Pa kako ste se mogli prehladiti?
- To su posljedice premijere, reče pjevač.
- Kakve posljedice?, začudi se direktor.
- To je sasvim jednostavno: na pozornici su me zalili valovi oduševljenja,
zatim sam pao u vihor obožavateljki i došao sav ugrijan kući, gdje
me polio hladan tuš kritike. Tko da se ne prehladi u takvim uvjetima? |
|
| CHURCHILL |
|
Winstona Churchilla molio je njegov mladi rođak da mu objasni što
ustvari znači biti diplomat. Churchill se najprije duboko zamisli,
a zatim reče:
- Diplomat je čovjek koji svoje vrijeme troši na to da miri sporove
kojih nikad ne bi bilo da nije diplomata.
Za premijeru svoje drame Show je razaslao veći broj besplatnih
ulaznica počasnim gostima. Pored ostalih poslao je i svom političkom
protivniku Churchillu dvije ulaznice priloživši pismo ovakvog sadržaja:
- Poštovani gospodine! Šaljem vam dvije ulaznice. Jedna za vas,
a druga za bilo kojeg vašeg prijatelja - ako ga imate!
Churchill mu je odgovorio:
- Poštovani gospodine! Vraćam vam poslate ulaznice i srdačno
zahvaljujem. Na premijeru, nažalost ne mogu doći, a doći ću na reprizu
- ako je bude!
|
|
| CICERON |
Svome zetu Lenturu, političkom
neistomišljeniku, koji se volio kititi oružjem jednom je prilikom
rekao:
- A tko te privezao za mač? |
|
| DARWIN |
Često se dogodi da i najobičnije
pitanje nanese neprilike i najvećem znanstveniku. To se dogodilo i
Darwinu kada mu je njegova mala nećakinja
postavila pitanje u obliku zagonetke:
- Što ima mačka, a nema nijedna druga životinja?
Darwin je dugo razmišljao i na kraju je ipak odustao. Djevojci kojoj
je bilo veoma drago što je dovela Darwina u takvu nepriku odgovori:
- Oh, dragi striku zar zaista ne znaš to? Pa zna se - mačiće! |
|
| DITRICH |
Filmska glumica Marlen Ditrich
prisustvoval je jednom predavanju o inteligenciji muškaraca i žena.
Poslije predavanja predavač se obratio "najljepšoj baki na svijetu"
i upitao je ima li što dodati na temu. Marlen mu je odgovorila:
- Možda je istina da su muškarci inteligentniji od žena, ali ja
još nisam vidjela ženu koja bi trčala za glupim muškarcem i samo se
divila njegovim lijepim nogama. |
|
| DUMAS |
Na zabavi kod jedne otmjene
pariške dame pristupi uobraženi plemić Dumasu i bezobrazno ga upita:
- Oprostite, gospodine Dumas, da li je istina da je vaš otac mulat?
- Istina.
- Dakle, vaš je djed bio crnac.
- Da.
- I što je bio vaš pradjed?
- Majmun.
Plemić se počne grohotom smijati, ali mu Dumas ozbiljno uzvrati:
- Da, da kao što vidite, moje porijeklo se završava tamo gdje vaše
počinje. |
|
| EINSTEIN |
Kada su se jednom zgodom sreli
Albert Einstein i Charlie Chaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom
razgovoru Einstein je rekao Chaplinu:
- Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumje. A ja sam pak
slavan zato što nitko ne razumije ono što govorim. |
|
| FILIP MAKEDONSKI |
Na samom vrhu svoje vladavine,
kada je pretendirao osvojiti Grčku, Filip Makedonski pošalje poruku
Spartnacima:
- Ako dođem u vašu zemlju, sve ću pobiti i spaliti!
Spartanci su mu odgovorili:
- Ako... |
|
| FRANCE |
Čekajući svoju punicu France
naredi svom sluzi:
- Evo ti deset franaka, idi na stanicu i dočekaj moju punicu.
- A što ako ne dođe?
- U tom slučaju dobićeš još deset franaka. |
|
| FRANKLIN |
Benjamin Franklin bio je protiv
toga da pravo glasa imaju samo poreski obveznici. Povodom toga jednom
je rekao:
- Imam lijepog magarčića za kojega plaćam porez, dakle imam pravo
glasa. Kada mi životinja bude uginula, neću više plaćati, i prema
tome neću više biti glasač. A sada bih zaista želio znati tko je zapravo
glasač: ja ili moj magarac? |
|
| FRIEDRICH
VELIKI |
Jednom je, u vrijeme mira
s Francuzima, njemački car Friedrich Veliki dodijelio orden nekom
svom kapetanu. On je zahvaljujući rekao:
- Veličanstvo, volio bih da sam to odlikovanje zaslužio na bojnom
polju.
- Da, da, svakako - odgovori car - ali zar mislite da bih
zbog vas sada trebao započeti neki novi rat? |
|
| GÖTHE |
Pisac i pjesnik Göthe sjedio
je jedne večeri u gostionici i pio vino s vodom. Kod susjednog stola
sjedilo je društvo objesnih studenata koji su pili vino. Jedan od
njih upita Göthea:
- Zašto miješate vino s vodom i time ga kvarite?
Pjesnik im objasni:
- Sama voda čini živa bića nijemima. To dokazuju ribe. Samo vino
vodi u glupost. To dokazujete vi, mlada gospodo. A pošto ne želim
biti ni jedno ni drugo, miješam vino s vodom. |
|
| IBSEN |
Kada Henrik Ibsen
još nije bio toliko poznat u svijetu, primio je od izdavača za rođendan
na poklon lijep sat. Za nekoliko dana pisac se požali izdavaču da
mu sat ne ide. A izdavač ga upita:
- A vi mislite da vaše stvaru idu? |
|
| KANT |
|
Kada je Immanuel Kant bio u već poodmaklim godinama, prijatelj
ga je upitao zašto se nije oženio. Kant odgovori:
- Vidiš, to je ovako: u mladosti, kad mi je žena bila potrebna,
nisam je imao čime hraniti, a sada kada bih je mogao hraniti nije
mi više potrebna.
Kada su Kanta upitali koji od slušalaca najviše posjećuju njegova
predavanja, on odgovori:
- Moji slušaoci su većinom studenti, mlade djevojke i oficiri.
Studneti dolaze jer znaju da sam član ispitne komisije, djevojke
dolaze zbog studenata, a oficiri zbog djevojaka.
|
|
| KOCH |
Bakteriologa i liječnika Roberta
Kocha netko je htio u društvu poniziti te ga upita:
- Da li ste vi liječnik za stoku?
Koch živahno odgovori:
- Da, a što vas boli? |
|
| MASARYK |
Političar dr Jaroslav Stranski
bio je pozvan u Topolčianke kod predsjednika Masaryka. Njihov razgovor
iznenada je zapeo i da bi gost prekinuo šutnju koja mu se učinila
neprijatnom progovorio je:
- Kako se veličanstveno ovi hrastovi dižu prema nebu: kao da su
tornjevi gotskih crkava. Uz to su stari već više stotina godina i
tko zna što bi nam pričali kad bi znali govoriti!?
Na taj pjesnički poriv Masaryk je odgovorio:
- Rekli bi: Mi nismo hrastovi, već kestenovi, gospodine doktore.
|
|
| MATOŠ |
|
Matoš je volio postavljati svojim poznanicima neobične zagonetke
tako je jednom prilikom u društvu izrekao i ovu zagonetku:
- U jednu rupu ulaziš, na dvije izlaziš i kada misliš da si izašao
tek se onda nađeš unutra. Što je to?
Nitko nije znao odogvor. Točan odgovor je: hlače.
Matoš je vidio na ulici jednu ženu kako tuče svoje dijete po glavi.
Revoltiran takvim postupkom on joj pristupi i reče:
- Kad već mislite batinama da odgajate svoje dijete, onda ga
bar ne tucite po glavi. To može imati štetne posljedice!
- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. - odgovori
žena.
- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! - reče joj Matoš i ode
prije nego što je zbunjena žena razumijela Matoševu rečenicu.
|
|
| MEŠTROVIĆ |
Ivan
Meštrović objašnjavao je na izložbi svome društvu svoja izložena
djela. Iznenenada se javi strogi čuvar:
- Ne smijete dirati izložene predmete!
Na to kipar uzvrati:
- Dragi prijatelju kada biste znali koliko puta sam se već dotakao
rukama ovih kipova!
- Vaša sreća, gospodine, da to nisam opazio. - uzvrati čuvar
koji nije znao s kim razgovara. |
|
| MICHELANGELO |
Talijanski slikari Rafaelo
i Michelangelo nisu bili najbolji prijatelji. Uz to stilovi života
bili su im posve različiti. Dok je Rafaelo živio raskošno kao kakav
knez Michelangelo je bio skroman. Jednom prilikom kada je Rafaelo
posjetio papu pratilo ga je pedeset slikara, dok je Michelangelo u
posjet, kao i uvijek, išao sasvim sam. Zato je Michelangelo bocnuo
Rafaela:
- Vi hodate s tolikom pratnjom kao neki vojskovođa!
Na što je Rafaelo odgovorio:
- A vi uvijek idete sami kao neki krvnik. |
|
| MONTESQUIE
|
Svojom knjigom Duh zakona
Montesquie je izazvao pravu revoluciju duhova. Jednom se prepirao
s parlamentarcem iz Bordeauxa zbog jedne filozofske uzrečice. Političar
je po svaku cijenu htio biti u pravu i na kraju će:
- Ako ne bude točno tako kao što kažem dajem vam svoju glavu.
Na to će Montesquie:
- Primam je, maleni pokloni učvršćuju prijateljstvo. |
|
| MORE |
Thomas More potekao je iz
vrlo skromne obitelji, ali se svoga porijekla nikad nije stidio. Kada
ga jedan lord upita da li je njegov otac zaista bio samo trgovac More
odgovori potvrdno. Lord se namrgodio:
- Zašto niste i vi postali trgovac?
More odgovori s osmijehom na licu:
- Oprosite, a da li je vaš otac zaista bio dobro odgojeni džentlmen?
- Naravno. - potvrdi lord.
- Pa zašto i vi niste postali? |
|
| NAPOLEON |
Na maršu na Italiju Napoleon
je imao za pomoćnika generala Ogeroa koji je smatrao da ne mora slušati
zapovijedi nadređenog. Napoleon je to neko vrijeme trpio, a kada je
previšio mjeru Napoleon mu zaprijeti:
- Gospodine! Vi ste za glavu višlji od mene, ali ako ne bude izvršavali
moje zapovijedi ta razlika će uskoro nestati. |
|
| OSMAN PAŠA
|
Kad je Osman paša bio imenovan
za sultanovog izaslanika u Bosni na putu se odmarao u jednom kršćanskom
prenoćištu. Upitao je tada 80-godišnjeg gostioničara koliko se vladara
sjeća u svom životu. Na što je gostioničar odgovorio:
- Gospodine toliko ih je bilo koliko je meni godina.
- A koji je od njih bio najbolji?
- Neka te Bog zadugo sačuva, gospodine. Jednom su nam poslali iz
Stambola pašu koji je međutim umro još prije nego što je stigao do
nas. On je od svih bio najbolji. |
|
| PICASSO |
Modernističkog slikara Picassa
upitali su da li je priroda uistinu takva kakvom je on slika, a slikar
odvrati:
- To bi bilo strašno. |
|
| PIRRANDELO |
Dramatičar i prozni pisac
Luigi Pirrandelo došao je odvjetniku da mu sastavi tužbu za razvod
braka.
- Kakvi su vaši razlozi?, upita ga odvjetnik.
- Oženjen sam!, uzvrati Pirrandelo |
|
| PODEREVSKI
|
U društvu sa starim prijateljem
poljski pijanist (i kasnije prvi predsjednik Republike) Poderevski
evocirao je svoja sjećanja. U jednom trenu Poderevski je podrugljivo
rekao:
- Petnaest godina mi je treblo da se uvjerim kako nemam dara za
glazbu.
- A što si onda uradio?, pitao ga je znanac.
- Ništa. Bilo je već prekasno, u međuvremenu sam postao slavan.
|
|
| PUCCINI |
Kada je kompozitor Puccini
bio još mlad, on ondese milanskom izdavaču Riccardiju svoju najnoviju
kompoziciju, moleći ga da je objavi. Riccardi uze rukopis, brzo ga
pogleda i vrati:
- Žao mi je, ali vašu kompoziciju, ne mogu objaviti, mada je dosta
dobra.
- Kako to? - žalosno upita autor.
- Vidite, mladi prijatelju, vašu pjesmu neće pjevati nijedna žena
jer počinje riječima: Kad bijah još mlada. |
|
| ROSSINI |
|
Rossinijev učenik molio je učitelja za dopuštenje da mu odsvira
dvije melodije koje je sam komponirao. Nakon što je učenik odsvirao
prvu kompoziciju Rossini s osmijehom reče:
- Druga mi se više sviđa.
Mladi skladatelj koji je Rossiniju odsvirao svoju novu kompoziciju
htio je saznati kako se Rossiniju sviđa njegovo djelo. Rossini reče:
- Divno. Silniji ste od Boga. On je stvorio svijet iz kaosa,
a vi ste stvorili kaos.
|
|
| SAINT-ILER |
Francuski general Saint-Iler,
veliki Napoleonov prijatelj, držao je neposredno pred izbor Napoleona
za doživotnog konzula pred svojim vojnicima ovaj govor:
- Prijatelji! Narod - a to ste vi - mora odlučiti da li Napoleona
treba proglasiti za doživotnog konzula. Slobodno možete izraziti svoju
volju. Nikako neću utjecati na vas, samo nešto bih vam rado rekao:
oni, koji ne budu glasali za Bonaparteu, biće javno streljani. Živjela
sloboda! |
|
| SHAKESPEARE |
Shakespearea upozoriše da
je jednu scenu doslovce preuzeo iz drame nepoznatog početnika. Shakespeare
na to odgovori:
- Istina je to, ali ta scena je kao mlada djevojka koju sam spasio
iz lošeg društva i premjestio je u bolje. |
|
| SHAW |
|
Shaw, koji je bio mršav, i pisac Gilbert Chesterton, koji je bio
neobično debeo čovjek, svakom prilikom su izazivali jedan drugoga.
Jednog dana reče debeli Chesterton mršavom Shawu:
- Kad god čovjek pogleda vas pomislio bi da u ovoj zemlji vlada
glad! - A kad čovjek pogleda vas, pomislio bi da ste za to
krivi vi! - uzvrati Shaw.
Jednom prilikom u društvu upitaše Shawu (zbog njegovog netipičnog
mišljenja o braku):
- Vjerujete li da je svatko tko se oženi u petak čitavog života
nesretan?
- Naravno da vjerujem. A zašto bi petak bio iznimka?
Mlada književnica ispitivala je Bernarda Shawa kakve su šanse mlade
žene za udaju pa će:
- No, što kažete kakve su moje šanse?
- Draga moja, na to bolje da ne mislite. - umiruje je Shaw.
- A zašto da ne? - htjela je znati mlada dama.
- Zato što vas smatram suviše inteligentom da bi se zadovoljili
mužem koji bi bio toliko glup da vas uzme...
Mlada, lijepa glumica pisala je Shawu pismo u kojem je izrazila
želju da s njim ima dijete koje bi po njenom mišljenju bilo izvanredno
jer bi naslijedilo njenu ljepotu i piščevu duhovitost. Shaw je međutim
vrati u stvarnost jednom jedinom rečenicom:
- A što ako dijete bude glupo kao vi, a lijepo kao ja?
Jednom je društvo temperamento raspravljalo o tome kako u Indiji
s mrtvim mužem sahranjuju i njegovu ženu. Mlada žena će na to Shawu:
- Zar to nije strašno?
- Naravno, jadni muž! - potvrdi Shaw.
Shaw je jednom prilikom prisustvovao premijeri svoga djela. Publika
je burno pljeskala, a jedan gospodin je uporno zviždao. Kada se
oduševljenje publike stišalo, Shaw se okrene u pravcu odakle se
čulo zviždanje i reče:
- Gospodine s vašom ocjenom svoga rada potpuno se slažem. Ali
što možemo raditi nas dvojica protiv čitave publike.
Shaw povjeri mladom novinaru nekoliko podataka o svom budućem djelu.
Zatim mu reče:
- Da vam ispričam i sadržaj komedije koju sam upravo napisao.
- Dobro. - reče novinar.
- Prvi čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam
te.". Drugi čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam
te.". Treći čin. Muž pita: "Da li me voliš?" Žena odgovori: "Obožavam
te.". Zavjesa.
- Divno! Ali oprostite gdje je tu zaplet? - upita novinar.
- Zaplet? Zaplet je u tome što u sva tri čina glumi ista žena
dok je u svakom činu drugi muž.
Mladi "neotkriveni" pisac poslao je Shawu svoje novo djelo da izrazi
svoje mišljenje. Shaw odgovori:
- Vaše djelo sadrži mnogo lijepoga i mnogo novoga. Ali ono što
je novo nije lijepo, a što je lijepo nije novo.
Mladi glumac molio je Shawa da mu napiše preporuku i Shaw mu na
svoj način izađe u susret:
- Najtoplje preporučujem glumca gospodina R. Igra Hamleta, Cezara,
Shaylocka, bridž i bilijar. Bilijar igra najbolje.
Shawu dođe jedan mladić i poče mu nadugo i naširoko objašnjavati
da je ostavio studij medicine jer se želi posvetiti književnom radu
i time koristiti čovječanstvu.
- Zato nije potrebno da postanete književnik.
- Zašto?
- Vi ste poslali zaslužni za čovječanstvo već time što ste se
odrekli studija medicine.
Shaw nikako nije mogao podnijeti uobraženu aristokraciju. Kada
je jednom primi pozivu kojem je pored ostalog pisalo:
- Lord C. biće kod kuće u utorak između četiri i šest sati,
Shaw ga je vratio dopisavši - George Bernard Shaw također.
|
|
| SOKRAT |
Kada su Sokrata upitali koja
životinja najljuće ujeda on odgovori:
- Od divljih - klevetnik, od pripitomljenih - ulizica. |
|
| SREMAC |
Pisac Stevan Sremac bio je
u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vrijeme je slušao
razgovor, a zatim se i on uključi:
- Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku ljepotu.
- Kako to?
- Jer bi ga svaka žena s oduševljenjem plaćala. |
|
| SWIFT |
Odvjetnik upita Johnatana
Swifta tko bi dobio parnicu kad bi se parničili svećenik i vrag. Pisac
bez zadrške odgovori:
- Bez sumnje vrag jer ima sve odvjetnike na svojoj strani. |
|
| TERMISTOKLES |
Atenski političar Termistokles
jednom prilikom u šali reče da njegov mali sin vlada Grčkom. Njegovi
začuđeni prijatelji zatražili su od njega da to objasni. I Temistokles
reče:
- Sasvim jednostavno: Atenjanin vladaju Grčkom, ja Atenjanima,
moja žena zapovijeda meni, a moj sin mojoj ženi. |
|
| TITO |
|
Za posjeta Požarevcu 1959. Tito je razgledao i novootvorenu samoposlugu.
Na odlasku radnici su mu uručili dar. On je to komentirao:
- Ali nisam kod vas ništa kupio, ovako ću vas samo oštetiti.
Zatim se okrenuo svojoj supruzi:
- Jovanka, kupi ti bar malo luka!
Rudo, 22. prosinca 1941. na dan osnivanja Prve proleterske brigade.
Pokret. Borci nagađaju kamo idu. Kraj kolone prolazi Tito:
- Kako ste drugovi Kragujevčani? Umorni?
- Nikad nismo bili umorni - odgovara komandir.
- Kuda idemo, druže Tito - usudi se pitati netko iz stroja.
- U rat. Pitajte svog komadanta - uzvrati Tito.
- Neće da kaže zbog konspiracije - odvrate mu borci.
- E, ako on neće da kaže, ni ja ne mogu - reče Tito.
U prostorije Saveza metalaca u Zagrebu 1928. ušao je jednoga dana
žandar s nalogom za hapšenje i oštro upitao:
- Je li ovdje Josip Broz?
Broz koji je baš tog dana navratio u Savez, odmah se snašao i tobože
začuđeno rekao žandaru:
- Pa zar ne vidite da ga nema!
Poslije završetka Drugog zasjedanja AVNOJ-a upita Vice Buljan Tita:
- Dokle će trajati rat, druže maršale?
- Do kraja - odgovori Tito.
|
|
| VOLTAIRE |
Voltaire
je neko vrijeme proveo na dvoru pruskog kralja Fridricha. Jednom je
s kraljem krenu na rijeku na veslanje. Kada su stupili u čamac Voltaire
primjeti da u čamac ulazi voda i naglo skoči na obalu. Kralj, koji
je ostao u čamcu, s osmijehom reče:
- Zar se toliko bojite smrti?
- Naravno da se bojim, na svijetu je mnogo kraljeva, ali je samo
jedan Voltaire. |
|
| WASHINGTON |
Prvi predsjednik Sjedinjenih
Država George Washington
slovio je kao čovjek koji nije imao smisla za humor. Javno se našalio
samo jednom i to za vrijeme rasprave u američkom Kongresu kada je
predlagano da redovna vojska broji samo tri tisuće vojnika. Na što
je Washington odreagirao ovim riječima:
- U redu, ali samo pod uvjetom da u zakon uđe i odredba po kojoj
u našu državu može ući dvije tisuće neprijatelja. |
|
| WILDE |
Oscar Wilde odluči prisustvovati
premijernoj kazališnoj predstavi jednog usputnog poznanika. U njegovoj
loži sjedio je i autor drame. Wilde ni poslije prvog ni poslije drugog
čina ne izusti ni riječi. Zatim se autor ohrabri i upita ga kako mu
se dopada predstava. Wilde zamišljeno reče:
- Vani mora da pada strašna kiša.
- Zašto?
- Jer nitko ne odazi s predstave. |
|
| ZAJC |
Jedna zagrebačka dama dovela
je svoga sina skladatelju Ivanu Zajcu i ponosno mu reče:
- Majstore, moj sin ima veliki dar za glazbu. Osim toga ima frizuru
kao Beethoven. Molim vas, poslušajte kako svira na klaviru!
Zajc pogleda mladića koji je imao zaista veliku i bujnu kosu i zamoli
ga da za klavirom pokaže što zna. Kada mladić završi ushićena majka
upita skladatelja što da uradi sa sinom. Zajc ravnodušno odgovori:
- Dajte ga ošišati! |
| |
 |
 |
 |