Ivan
Cerovac rođen je u Zagrebu 1946. godine. Diplomirao je dirigiranje u Beču
(1969.) te diplomirao na Muzičkoj akademiji u Münchenu (1982.), smjer crkvene
katoličke glazbe. Šest godina kasnije (1988.), također u Münchenu, diplomirao
je politologiju. Prvo glazbeno obrazovanje stječe u Zagrebu u glazbenoj
školi Blagoje Bersa. Kao srednjoškolac vodi zbor II. gimnazije, te crkvene
zborove u kapelici Ranjenog Isusa i u bazilici Srca Isusova.
Nakon završenog studija u Beču zajedno s velečasnim Franjom Jurakom, župnikom na Selskoj cesti u Zagrebu (ali i s njegovim nasljednikom vlč. Josipom Frkinom) pokreće opširan glazbeno-scenski program u ogromnoj župnoj dvorani župe blaženog Marka Križevčanina. Posebno vrijedi izdvojiti dvije najzapaženije izvedbe: Mozartov Requiem i Razdiobu podneva Paula Claudela s mladim glumcima Radom Šerbedžijom i Ljubicom Jović u glavnim ulogama.
U isto vrijeme zapošljava se u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj izvoza, a ubrzo počinje pisati u Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku. Slom hrvatskog proljeća (1971.) kraj je njegove djelatnosti u Zagrebu. Zbog toga odlazi u Njemačku gdje nakon godina snalaženja nalazi mjesto orguljaša i zborovođe u župi sv. Marka u Münchenu. Na tom mjestu pruža mu se prilika izvesti gotovo sva značajna djela tradicionalne crkvene glazbe od Haydna i Mozarta do Brahmsa i Francka. Godine 1984. natječe se svojom kompozicijom na natječaju koji je raspisao orkestar Suedwestfaelische Philharmonie iz Siegena. Igrom slučaja dobivamo mjesto zamjenskog dirigenta u tom orkestru. Sljedećeg dana potpisuje ugovor orkestrom, a ubrzo zatim i s Philharmonijom Hungaricom iz Marla te godinama surađuje s tim orkestrima ali i sa Suedbayerische Philhamonijom, The Masterplayersom (Švicarska), Simfonijskim orkestrom WDR-a i drugim.
U godini europske glazbe predlaže program glazbe malih naroda u koji uključuje i koncertnu izvedbu Nikole Šubića Zrinskog Ivana pl. Zajca. Prva izvedba u Herculessaalu u Muenchenu 19. svibnja 1985. doživjela je golem uspjeh kako kod publike, tako i kod kritike. Bila je to prva izvedba jedne hrvatske opere s njemačkim pjevačima na hrvatskom jeziku. Slijede izvedbe Zrinskog u Offenbachu i Essenu te 1986. američka turneja u Vancouveru, Clevelandu, Chicagu, New Yorku i Torontu. Godine 1988. sa zborom sydneyskog sveučilišta, njemačkim solistima i orkestrom Sydneyske opere u okviru proslave 200. godišnjice Australije ponovo koncertno izvodi Zrinskog u Sydneyskoj operi s velikim uspjehom. Bile su to ujedno prve izvedbe jedne hrvatske opere na američkom i australskom kontinentu. Može se reći da je Ivan Cerovac do sada jedini hrvatski dirigent koji je postigao karijeru izvodeći jednu hrvatsku operu.
Od 1985. do 1990. Cerovac se posvećuje se organiziranju opernih izvedbi kao samostalan poduzetnik, a gotove produkcije prodaje raznim festivalima i ljetnim igrama u Bavarskoj i Austriji. Sam bira soliste, zborove, orkestare i uvježbava ih. Tako producira i dirigira Troubadura, Traviatu, Rigoletta, Aidu, Strijelca vilenjaka, Šišmiša, Čarobnu frulu, Carmen i mnoge druge. Kao samostalan glazbenik posvećuje se i pedagoškom radu: priprema strane studente glazbe za upise na njemačke muzičke akademije. U osam godina uspješno je pripremio više od stotinu učenika (većinom Japanaca i Amerikanaca). Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj (1990.), objavljuje u Večernjem listu oglas u kojem traži odgovarajući posao u sad već slobodnoj Hrvatskoj. Zapošljava se na mjestu ravnatelja Zagrebačke filharmonije koja tih godina doživljava neslućeni uspjeh. Osniva Mozartov festival Zagrebačke filharmonije, a u Europi su odjeknuli njegovi Koncerti mira i nade koje je u prvoj polovici 1991. godine dirigirao u trusnim područjima Republike Hrvatske: Pakracu, Hrvatskoj Kostajnici, Virovitici, Glini, Petrinji, Bjelovaru, Osijeku itd.
Nakon odlaska iz Zagrebačke filharmonije ponovo se vraća u Beč gdje se posvećuje pedagoškom radu, podučavajući sve uzraste iz violine i glasovira i dajući poduke iz dirigiranja budućim studentima bečkog Konzervatorija ili Glazbenog sveučilišta. U ljeto 2006. godine vraća se ponovo u Hrvatsku i osniva Glazbeni studio u Dugom Selu.