Prva žena
na mjestu turskog premijera (1993.-1996.). Tansu Çiller (Čiler) rođena je
u Istanbulu 1946. godine. Studirala je ekonomiju na sveučilištu Bogazici
u Istanbulu. Na američkom sveučilištu Connecticut nakon završenog studija
dobila je doktorsku titulu. Postdiplomski studiji nastavila je na sveučilištu
Yale, također u Sjedinjenim Državama. Predavač na Bosporskom sveučilištu
u Istanbulu postaje 1978. godine, a 1983. imenovana je profesoricom na istom
sveučilištu. Također je bila je zaposlena u Istanbulskoj banci kao predsjednica
banke. U politiku ulazi 1990. kao savjetnica premijera Süleymana Demirela
i potpredsjednica konzervativne Partije pravog puta (Dogru Yol Partisi).
Izabrana je za zastupnicu u turskom paralmentu 1991. te je potom imenovana ministricom gospodarstva u koalicijskoj vladi koju je predvodila Partija pravog puta. U parlamentu se istakla kao odlučna zagovornica slobodnog tržišta i privatizacijske politike. Nakon smrti predsjednika Turguta Özala (1993.) Süleymana Demirel je izabran za predsjednika Turske, a u lipnju iste godine Tansu Çiller je preuzela vodstvo Partije pravog puta. Nakon pobjede na izborima, postala je predsjednica vlade.
Kao premijerka pokušala je liberalizrati tursko gospodarstvo ali nije uspjela obuzdati visoke kamate, inflaciju i nezaposlenost. Zauzela je oštar stav prema pobuni Kurda na jugoistoku Turske služeći se nacionalističkom retorikom i vojnom silom kako bi obuzdala taj dugogodišnji sukob. Potom je došla u sukob sa svojim bivšim mentorom u Partiji pravog puta - Süleymanom Demirelom kada je pokušala promijeniti tradicionalnu politiku stranke i dati naglasak na urbane poslovne interese te interese žena u turskom društvu. Došlo je do političkog sukoba u kojem je Çiller prigovorila Demirelu kako svojim stavom ujendo potkopava i njihove koalicijske partnere Republikansku Narodnu stranku.
U rujnu 1995. koalicija Partije pravog puta i Republikanske Narodne stranke se raspala. Çiller je za prosinac raspisala prijevremene izbore, nadajući se kako će na izborima uspjeti kapitalizirati dobre poteze na mjestu premijera time što je osigurala Turskoj carinsku uniju (vrstu trgovačkog sporazuma) s Europskom Unijom. Međutim na izborima pobjeđuje Stranka blagostanja (proislamska stranka) s 21 % dobivenih glasova dok su Partija pravog puta i Domovinska stranka osvojile svaka po 19 % glasova. Stranka blagostanja dobila je u siječnju 1996. mandat za sastavljanje vlade, ali su glavne građanske stranke odbile pridružiti se vladi koji bi vodili islamisti. Stoga su Partija pravog puta i Domovinska stranka sklopile koalicijski sporazum.
Vođe dvaju stranaka (Tansu Çiller i Mesut Yilmaz) predložile su za premijera Tansu Çiller te ona po drugi puta postaje turskom premijerkom. Međutim, na tom mjestu ne ostaje dugo jer već uožujku 1996. Çiller daje ostavku na mjesto premijera koje umjesto nje preuzima Mesut Yilmaz. Potom preuzima mjesto zamjenice premijera i ministrice vanjskih poslova.
Kao jedan od glavnih uspjeha prispuje joj se uspješna preobrazba turske vojske koja se koristila opremom i taktikom iz 2. svjetskog rata u modernu vojsku koju je opremila po standardima američke vojske koja se uspješno može boriti s terorističkim skupinama modernim vojničkim vještinama i taktikom. Također uspjela je uvjeriti Sjedinjene Države da Kurdsku narodnu stranku (koja je u dugom oružanom sukobu s turskim vlastima) stave na listu terorističkih organizacija, a kasnije je isto učinila i Europska unija. Protiv nje pokrenuta je istraga u turskom parlamentu zbog optužbi za korupciju tijekom njezine vladavine. Kasnije je oslobođena svih optužbi.
Nakon izbornog poraza u studenome 2002. povkla se iz političkog života. Udana je za Özera Çillera s kojim ima dvoje djece.