Arthur
Charles Clarke rođen je 16. prosinca 1917. na farmi u Mineheadu, Somerset,
u Velikoj Britaniji od oca Charlesa Wright Clarkea i majke Nore Mary (rođene
Willis). Bio je najstarije od četvero djece, a roditelji su mu ime dali
po legendarnom kralju Arthuru, vođi vitezova okrugloga stola. Od malih nogu
zanimala ga je znanost pa je tako u trinaestoj godini sam konstruirao prvi
teleskop. Kada mu je bilo četrnaest godina umire mu otac (od raka) pa je
majka primorana dodatno raditi kako bi upotpunila kućni budžet. Tada je
majka počela podučavati sate jahanja. Clarke u London dolazi 1936. zaposlivši
se kao računovođa u Ministarstvu financija. Za vrijeme 2. svjetskog rata
služi uratnom zrakoplovstvu radeći sa skupinom stručnjaka koja je izumjela
radar i dobiva čin poručnika zrakoplovstva. Nakon rata upisuje King's College
u Londonu i 1948. diplomira fiziku i matematiku s odličnim ocjenama. U dobi
od 17 godina član je Britanskog interplanetarnog društva kojem je u dva
navrata bio i predsjednik (1946.-1947. i 1950.-1953.). Prvu priču, "Loophole",
objavljuje 1946. u čuvenom znanstvenofantastičnom magazinu Astounding
Science Fiction. Slijedi bogata spisateljska djelatnost (šezdesetak
knjiga) u znanstvenofantastičnoj i popularnoznanstvenoj književnosti, koja
mu donosi brojne svjetske nagrade - Hugo, Nebula, Jupiter, International
Fantasy Award, John Campbell Memorial Award. Dok za znanstveni rad dobiva
priznanje UNESCO-a Kalinga, kao i nagradu Emmi za doprinos komunikacijskim
satelitima. Svjetsku su mu slavu proširili komentari izravnih prijenosa
misija astronautičkih ekspedicija na Mjesec - Apollo 11, 12 i 15, a osobito
film 2001: Odiseja u svemiru. Film je snimio 1968. s redateljem
Stanleyem Kubrickom.
Još u tinejdžerskim danima 'poludio' je za astronomijom i svime vezanim uz svemir, istraživanje nepoznatoga i popularnu znanost. Zanosio se pulp magazinima, romanima Vernea i Wellsa i bio je vrlo aktivan u fanovskim organizacijama ljubitelja takvih aktivnosti. Godine 1937. jedan je od utemeljitelja BSFA (British Science Fiction Association), britanske udruge ljubitelja znanstvene fantastike. Paralelno je izgrađivao svoju tehnološku izobrazbu i literarni stil. U radu tiskanom u časopisu Wireless World u listopadu 1945. (15 godina prije lansiranja satelita Telstar) tvrdi da se oko Zemlje na visini od 22.300 milja proteže pojas koji omogućuje stacionarno orbitiranje satelita i posredstvom njih gotovo trenutan prijenos informacija s jedne točke globusa na drugu.
Oduvijek je bio prepotentan pa mu je nadimak bio Mister ego, ali priznaje novinaru lista Observer: "... Otkad sam se uzdigao iznad taštine postao sam najbolji čovjek kojeg znam." Takav je ostao i kao pisac - ekscentrik. Za njega je tipično da u razdoblju milijunskih honorara i na vrhuncu slave potpiše ugovor za pisanje "Odiseje 3", zajamčeni bestseler, uz predujam od samo jednog dolara. Opsjednut je tehologijom. Tako je njegova kuća na Šri Lanki (koju je kupio od biskupa iz Colomba) vrvila računalima i elektroničkom opremom. Na krovu kuće je postavljena velika tanjurasta antena za komunikaciju s cijelim svijetom. Ocu svemirske komunikacije antentu je darovala skupina obožavatelja i zahvaljujući njoj Clarcke je dugo bio jedini na Šri Lanki koji je pratio TV program. Clarke je obožava svoje računalo, a od milja ga je zvao HAL junior. Pored rada često je svoje vrijeme na računalo znao provodoiti tako što je igrao igre. Zidovi kuće prekrio je svim i svačim - plaketama, nagradama, posterima, mapama Mjeseca, njegovim slikama s poznatim osobama kao što su astronauti, glumci, političari i književnici. Između ostalog zid su krasili autogrami Gagarina, posade Apolla 15, glumice Carrie Fisher, poznatog prevaranta Clifforda Irvinga znanog po tome što je krivotvorio autobiografiju Howarda Hughesa. Potom tu je posebna poruka Neila Armstronga nakon povratka s Mjeseca, priznanje astronauta koji su prvi vidjeli crnu stranu Zemljina satelita pa su bili u kušnji poslati poruku kako vide crni obelisk i još mnogo toga. Bio je prvi korisnik vladine odluke da stranci ne plaćaju porez ako im zarada dolazi iz inozemstva. Možda je uzrok tome i njegovo višedecenijsko prijateljstvo s predsjednikom Šri Lanke Dawawardeniom. U dvorištu kuće držao je majmune koje je obožavao. Bio je i strastveni igrač stolnog tenisa i veoma nije volio da se ovaj sprot naziva ping-pong. Bavio se i ronilaštvom te je bio angažiran na istraživanju i zaštiti mora oko Šri Lanke.
Clarck je bio apsolutni zagovornik mira i protivnik zamisli tipa ratovi zvijezda te odlučan ekolog. Volio je glazbu Sibeliusa i Rahmanjinova, ali i Jean Michaela Jarrea. Istovremeno je bio ateist, ali i vrlo religiozan na svoj osebujan način. Obožavao komunicirati s ljudima i tvrdio kako ima javnih nastupa koliko i Frank Sinatra. Gotovo za svaku knjigu koju je napiso tvrdio da mu je posljednja. Njegov literarni opus tematski je vrlo raznolik. Prava mu je opsesija tzv. prvi kontakt kao arhetip žanra. Šovinizam koji dominira svjetskim znanstvenom fantastikom, otegotna je okolnost čovjekove komunikacije sa svemirom koju Clarke nastoji razbiti. Osobito u noveli "Susret s meduzom" i romanu "Sastanak s Ramom". Apologija znanosti, glorifikacija njene moći i mogućnosti ekstrapolacije u budućnosti, sljedeće su značajne stavke Clarkeova opusa - "Matica Zemlja", "Rajski vodoskoci", "2010: Druga odiseja". U njima on prestaje biti samo populizator znanosti i zalazi u psihološke, etičke, filozofske, sociološke analize čovjekova napretka i njegovih otkrića. Nastojeći 'nagovoriti' čovječanstvo na humanost i duhovnost.
Njegov su stil i jezik čitki. Njegova su djela pisana da budu čitana, shvaćena i da prenesu dvije temeljne piščeve poruke: genijalnost znanstvene ideje i sociološki, psihološki, filozofski utjecaj te ideje. Spoj popularnoznanstvenog i likova s kojima se lako poistovjetiti i shvatiti ih, načinio je od Clarkea kultnog pisca suvremene znanstvene beletristike. Osobito nakon filma 2001: Odiseja u svemiru koji je značajno utjecao kako na filmsku industriju. Robot HAL (pomaknete li svako slovo tog imena za jedno mjesto u abecedi dobivate IBM!) i monolit prava su obilježja Clarkeova djela.
Koliko je cijenen bio govori i podatak da je vlada Šri Lanke osnovala je centar za komunikacije i kompjutere koji se zove - Arthur Clarke Centre for Modern Technologies. Sada već davne 1979. predsjednik Šri Lanke imenovao ga je počasnim rektorom Sveučilišta u Moratuwi. Ista titula dodijeljena mu je i na Međunarodnom svemirskom sveučilištu. Britanska kraljica 1989. dodijelila mu je plemićku titulu za "doprinos britanskim kulturnim interesima u Šri Lanki". Preminuo je 19. ožujka 2008. zbog problema s disanjem. Samo nekoliko dana ranije završio je svoje posljednje djelo "Posljednji teorem" koje je pisao zajedno s Frederickom Pohlom. Sahranjen je u Šri Lanci. U svojoj oporuci napisao je kakav pogreb želi - bez ikakvih vjerskih obreda povezanih s bilo kojom vjerom.