Ibrahim
Dedić rođen je 1947. u mjestu Čukovi kod Bihaća. Za žviota bio je jedan
od najkontroverznijih likova na hrvatskoj poduzetničkoj sceni. Kao školarac
odlazio je s braćom na baušetlu u Njemačku, kopao tuđe njive, nosio i prodavao
drva. S tako zarađenim novcem kupio je fotoaparat kojim je 'slikao' ljude
bez filma u aparatu. Sam je tvrdio kako je diplomirao ekonomiju u Sarajevu,
a njegovi poznanici tvrde da je studirao pravo u Zagrebu. Za vrijeme studentskih
dana navodno je bio svodnik u zagrebačkoj Gajevoj ulici.
Otac postaje 1977. kada mu se rađa sin, ali taj će brak završiti rastavom. Sredinom osamdesetih otvorio je prvu privatnu tvornicu (tvornicu kondenzatora u rodnom mjestu Čukovi) u socijalističkoj Jugoslaviji, a obrte je prijavio na svu živu i mrtvu rodbinu. Naredni Dedićev korak bio je građevinarstvo, a zatim je 1989. otvorio prvu privatnu banku u Hrvatskoj i socijalističkoj Jugoslaviji. Bio je to početak poslovanja Promdei banke koja je u najboljim danima imala 43 poslovnice u Hrvatskoj, te nekoliko u Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Njegovo poslovno carstvo vrijedilo je tada 53.000.000 njemačkih maraka, a u jeseni 1990. u banci je bilo čak 486 revizija i kontrola. Jednom je prilikom sam Dedić izjavio da ima 32 specijalno obučena utjerivača dugova.
Hvalio se da mu je inflacija u doba Jugoslavije omogućavala da na dan zarađuje 500.000 njemačkih maraka. Početkom 1991. (18. siječnja) organizirao je međunarodno savjetovanje bankara u zagrebačkom hotelu Intercontinental. Nešto kasnije, tadašnji guverner Narodne banke Hrvatske, Ante Čičin Šain nakon pregleda inspektora NBH izjavio je kako Promdei banka uopće nije banka, da je neregularno registrirana, nije ovlaštena za devizno-valutne poslove, nije uplaćen osnivački fond banke, nije kadrovski ekipirana za bankovno poslovanje te da nisu predočene poslovne knjige. U rujnu 1992. Dedića je uhitila slovenska policija zbog krivotvorenih tolara u poslovnici njegove banke u Kopru. Nakon osam mjeseci pušten je iz koparskog zatvora. Pet godina kasnije (1997.) otvorio je bankarski koridor između Zagreba i Beograda. Godinu dana kasnije(1998.) mediji su objavili da Narodnoj banci Bosne i Hercegovine duguje 19.000.000 njemačkih maraka. Nekoliko mjeseci nakon toga njegova je banka zamrznula 6 milijuna američkih dolara namijenjenih obnovi kuća u Brčkom.
Na Ibrahima Dedića tri je puta pucano na ulazu u zgradu u kojoj je živio, a tvrdio je da je na njega pokušano čak sedam atentata. Prvo ubojstvo pokušano je u prosincu 1997., a 12. siječnja 1998. prostrijeljen mu je vrat. Iz bolesničke postelje vikao je kako ga ucijenjuju na dva milijuna njemačkih maraka, ali da nitko ništa ne poduzima. Ubijen je iz četvrtog pokušaja 3. srpnja 1999. oko 22:30 h na ulazu u zgradu u kojoj je živio. Ubijen je u 52-oj godini života i sahranjen u rodnom mjesto Čukovi. Istraga o ubojstvu Ibrahima Dedića nikada nije dala rezultate te ubojica nije pronađen.
EEE