Jedan
od najpoznatijih komunističkih disidenata u bivšoj Jugoslaviji Milovan Đilas
rođen je 4. lipnja 1911. u selu Podbišće u okolici Kolašina (Crna Gora)
u obitelji trgovca i učiteljice. Nakon očeve smrti selise u Berane (Crna
Gora) gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju. U gimnazijskim danima piše
pjesme zbog čega stiče naklonost učitelja. Istovremeno s pisanjem poezije
sve se više interesira i za radnički pokret, a to će mu kasnije odrediti
životni put. Nakon završene gimnazije u Beogradu upisuje studij filozofije
i prava. Na fakultetu se povezuje s komunističkom omladinskom organizacijom
(SKOJ) koja je u to doba bila izvan zankona. Ubrzo postaje i članom SKOJ-a
te se bavi pisanjem, tiskanjem i rasparčavanjem komunističkog propagandnog
materijala. Zbog svoje prokomunističke djelatnosti više je puta izbacivan
s beogradskog sveučilišta. Sve to ne obeshrabruje ga, naprotiv, u travnju
1933. postaje članom zabranjene Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Do velikog vala uhićenja beogradskih komunista dolazi ukolovozu 1933. i tada je uhićen i Đilas. Nakon uhićenja podvrgnut je mučenjima, ali istražitelji od njega nisu ništa doznali. Vlast je organizirala suđenje na kojem je sukladno Zakonu o zaštiti države osuđen na pet godina zatvora. Zatvorsku kaznu služio je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici. Boraveći u zatvoru prijevodi tri romana Maksima Gorkog, a kako mu nije dopuštena uporaba papira prijevode romana piše na WC papir. U zatvoru nije uspio uzmaći mučenjima zbog čega je odlučio štrajkati glađu. Pred kraj 1934. otkriveno je kako ima srčanih problema te je prebačen u udobniju zatvorsku prostoriju, a početkom 1936. pomilovan je i pušten na slobodu.
Dvije godine kasnije (1938.) Đilas je na stranačkom savjetovanju u Zagrebu gdje dobiva zadatak organizirani slanje dobrovoljaca iz Srbije u Španjolsku gdje bukti građanski rat. Iste je godine izabran u Centralni komitet KPJ, a početkom 1940. primljen je u Politbiro Centralnog komiteta KPJ. Cijelo to vrijeme bavi se komunističkom propagandom u novinarstvu te, između ostalog, pokreće i niz prokomunističkih listova. Njegova aktivnost unutar komunističkog pokreta penje ga na stranačkoj ljestivici moći i ugleda te 4. srpnja 1941. biva imenovan za opunomućenog zastupnika Centralnog komiteta za Crnu Goru. Na njega se prenose ovlasti da smjenjuje rukovodstvo na terenu i kažnjava neposlušne. Kako je bio član Politbiroa izabran je automatski i za člana Vrhovnog štaba, najvišeg vojnog tijela komunističke stranke. Sa svim tim funkcijama i ovlastima odlazi u Crnu Goru kako bi organizirao oružani ustanak.
Nakon sloma Užičke Republike u Srbiji partizanske su snage započele s povlačenjem, a strah, nedisciplina i dezererstva postali su svakodnevica. Kako bi disciplinirao vojnike Đilas naređuje streljanja, po njemu, problematičnih boraca. No, polovicom 1942. u Foči Centralni komitet KPJ osuđuje lijeva skretanja, a u sklopu toga Đilas je smjenjen s mjesta partijskog sekretara za Crnu Goru. Ipak ostaje pri Vrhovnom štabu gdje radi u Odjelu za agitaciju i propagandu. Krajem rata, unatoč smjeni, odlikovan je ordenom narodnog heroja. Po završetku Drugog svjetskog rata obnaša razne dužnosti, uglavnom radi na jačanju veza Sovjestkog Saveza i Jugoslavije. O tom periodu napisao je i djelo "Razgovori sa Staljinom" u kome daje svjedočanstva o razgovorima sa sovjetskim vlastima u to vrijeme. Nakon proglasa kojim Informbiro osuđuje jugoslavenske komuniste da su skrenuli s komunističkog puta Đilas je određen za osobu koja će napisati odgovor na iznesene optužbe.
Za predsjednika savezne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) izabran je 1953., a od tada piše za listove Borba i Nova misao. Ubrzo njegovi članci izazivaju žučne rasprave u komunističkoj stranci jer je u njima napada komunizam kao politički sustav. Bio je to udarac iz vlastitih redova, a koji vlasti nikako nisu očekivale i odobravale. Iako je, nakon podignute političke bure, Đilas obećao kako neće više objavljivati članke bilo je prekasno. Vrh komunističke stranke održao je sastanak naziva 'Slučaj Milovana Đilasa' i pitanje provođenja odluka VI kongresa SKJ. Sastanak je otvorio osobno Tito i odmah se okomio na Đilasa optužujući ga da je napao komunističku stranku, pokušao izazvati anarhiju te se zalagao za nekomunističku demokraciju i srozao ugled komunističke stranke. Rezultat je bio smenjivanje Đilasa sa svih stranačkih funkcija i isključene iz komunističke stranke. Samim time to je značilo i udaljavanje iz javnog života. Uz to oduzet mu je orden narodnog heroja i čin general-pukovnika.
Na udar vlasti ponovno je došao 1956. kada je javno podržao revoluciju protiv komunističkih vlasti u Mađarskoj. Zbog toga je stavljen pod nadzor policije, a uskoro je i osuđen na tri godine zatvora zbog antijugoslavenske djelatnosti. Kaznu je izdržavao ponovno u Srijemskoj Mitrovici, ali je za vikende puštan na slobodu. Nije odslužio cijelu kaznu već je na slobodu pušten početkom 1958. godine. Po izalsku iz zatvora učestalo piše za strane novine što dovodi do toga da je ponovno osuđen na zatvorsku kaznu, ovaj puta na 13 godina. No, i ovaj puta iz zatvora je izašao ranije - nakon četiri godine (1966.). Nakon što je pušten iz zatvora napušta Jugoslaviju (1967.) i odlazi u Sjedinjene Države gdje će njegova knjiga "Nova klasa" biti proglašena knjigom godine. Istu knjigu 1995. sveučilište u Oxfordu uvrstiti će među 100 knjiga koje su izvršile najveći utjecaj na politiku i povijest 20. stoljeća. U Beograd se vraća nakon pada komunističkog režima gdje je i preminuo 20. travnja 1995. godine. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u rodnom selu Podbišće po pravoslavnom crkvenom običaju, kako je i zatražio u svojoj oporuci.