Austrijski
neurolog i utemeljitelj psihoanalize rođen je 6. svibnja 1856. u mjestu
Freiburg u Moraviji (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj)
kao Sigismund Schlomo Freud. Otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac
vunom. Majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga
muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega. S21 godinom rodila je
svog prvog sina Sigmunda koji je imao dva polubrata i šestero mlađih braće
i sestara. Kada je Sigmundu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč
jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete
roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga
uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu
sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su
ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete
maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov
nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog
i pravnog. To ga nije spriječavali da nauči govoriti francuski, engleski,
talijanski i španjolski jezik te posveti se proučavanju djela poznatih pisaca
i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela,
Shakespearea i Kanta.
Kako je mogao birati samo između medicine i prava i 1873. odlučio je studirati medicinu (iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom) te upisuje studij medicine na bečkom Sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Svoje ime Sigismund Schlomo Freud mijenja 1877. u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885., a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski.
Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna (1885.) biva značajna za njegovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Iz Pariza se vraća 1886. u Beč i otvara privatnu praksu te se posvećuje oboljelima od histerije koje (što je u to doba bilo uobičajeno) liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora "...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji...", dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao "filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi".
U listopadu 1886. stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: "Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te." Na što mu ona odgovara: "Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila." Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan 'štucao' bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim 'slučajevima'. Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i 'mračne' ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. "Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu", rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući da može izazvati ovisnost.
Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije zajedno Freud i Josef Breuer. Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga Studije na području histerije u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja. No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.) iz javnosti neznanih razloga prekidaju suradnju. Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu. Tako u listopadu 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Naredne godine (1900.) objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost s nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu Fragment jedne analize histerije raščlanjuje traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti.
Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva. Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. ima i prvu operaciju grla.
Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1838.s, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciana Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freuda te Matthewa Freuda.