Filmska
glumica Greta Garbo, ili pravim imenom Greta Lovisa Gustafson, rođena je
18. rujna 1905. u Stockholmu kao treće i posljednje dijete skromnih seljaka
Anne (rođ. Karlsson) i Karla Gustafsona. Njezini su roditelji bili toliko
siromašni da su im, dok je još bila u rodilištu, predlagali da djevojčicu
daju na usvojenje. Oni su to odbili učiniti i tako je buduća velika filmska
diva odrastala u neimaštini. Taj kompleks siromaštva, kaže Barry Paris,
autor biografije "Greta Garbo", glumicu je progonio cijeli život.
Odrastala je u predgrađu Stockholma, u skromnom stanu bez tople vode. Rastući
u bijedi, tiha i povučena, Greta je maštala o tome da postane velika glumica
te se kao djevočica okušavala u školskim predstavama. Nakon očeve smrti
bila je prisiljena napustiti školovanje i zaposliti se kao pomoćnica u brijačnici.
Kasnije je našla ipak nešto bolji posao zaposlivši se u trgovini na odjelu
prodaje šešira.
Kada je Gretino lice osvanulo na stranicama prodajnih kataloga, a nakon toga i u reklamnim filmovima, tada 16-godišnja Greta odlučila je upisati kazališnu akademiju. Na akademiji su zapazilii njezinu iznimnu ljeoptu te joj prognozirali uspješnu karijeru. Tako je upoznala i tada slavnog redatelja Muaritza Stillera koji je Gretu, nakon što ju je natjerao da smršavi desetak kilograma, angažirao u filmu Legenda o Gösti Berlinu. Kako budućoj filmskoj zvijezdi više nije odgovaralo nezgrapno i predugačko prezime Gustafson, trebalo je smisliti neko zvučno i lako pamtljivo. Postoji nekoliko verzija kako se došlo do prezimena Garbo. Najizglednija je ona po kojoj je Stiller izabrao riječ Garbo stoga jeru norveškom jeziku označava nimfu ili šumskog duha. Koliko je Stiller imao visoko mišljenje o Greti Garbo govori i njegova izjava da ona ima "lice kakvo se pred kamerama pojavljuje jednom u stotinu godina". Nakon Stillera, s kojim je često dolazila u sukobe, Garbo je idealnog redatelja našla u G. W. Pabtsu, s kojim je snimila film Ulica bez radosti. Prekretnica u karijeri dogodila se 1924. u Berlinu kada je upoznala Louisa Mayera, čelnog čovjeka filmske tvrtke MGM-a, koji je bio oduševljen njezinom ljepotom. Tako se iste godine našla u Hollywoodu.
Prvim snimljenim filmom za MGM (Bujica), Garbo nije privukla pozornost američke publike. Pala je u depresiju, a ni poslije, kada je već postala zvijezda, sve do definitivnog napuštanja filma, u Hollywoodu se nije dobro osjećala. Publiku je osvojila tek trećim filmom (Put i đavo), i to ljubavnim scenama s Johnom Gilbertom (njezinim ljubavnikom i nesuđenim suprugom). Takav erotičan naboj na filmskome platnu američka publika do tada nije vidjela. Za razliku od filma gdje se odjevala ženstveno i glamurozno u privatnom životu odjevala se poput muškaraca: nosila je hlače, muške jakne, košulje i kravate te cipele ravnih potplata. Također nije pratila modne trendove i dosljedno se držala svog stila odjevanja. Filmovi Ana Karenjina i Mata Hari osigurali su joj kultni status. Glumila je u brojnim holivudskim hitovima tridesetih godina i dobila četiri nominacije za Oscara i to za filmove Romansa, Anna Christie, Dama s kamelijama i Ninočka. Oscara za životno djelo dobila je 1954. godine. Iz svijeta filma potpuno se povukla 1941., a umrla je u New Yorku na Uskrs 15. travnja 1990. godine. Povodom sto godina njezina rođenja 23. rujna 2005. Švedska je tiskala seriju poštanskih markica s njezinim likom.
Njezin ljubavni život još je uvijek prekriven velom tajnovitosti i o njemu su raspredane razne priče i glasine. Veći dio života pratile su je glasine da podjednako voli muškarce i žene, ako ne možda žene i više. U okviru tih glasina kružila je priča da je održavala ljubavnu vezu s barunicom Olgom de Rostchild, španjolskom aristokratkinjom i književnicom Mercedes d'Acosta te prijateljicom iz studentskih dana Mimi Pollack. O vezi Mimi Pollack i Grete Garbo govori se u knjizi Tina Andresona "Axella Bloody Beloved Kid" koja se temelji na pismima koje su Greta i Mimi slale jedna drugoj. U pismim Greta Mimu oslovljava "malom mimozom", a kada joj je Mimi napisala kako očekuje dijete Garbo je napisala: "Ipak sam uvijek mislila da smo nas dvije - jedno". Kada je Mimi postala majka Garbo je napisala da je nevjerovatno ponosna što je postala otac. Istovremeno kolale su priče da je imala ljubavnu vezu s Clarck Gableom, a navodno je njezin ljubavnik bio i grčki brodovlasnik Aristotel Onassis.
Osim ljubavnih veza i afiniteta Garbo je od javnosti skrivala i podatke o svojoj imovini. Stvarni iznos njezine imovine saznao se tek poslije otvaranja oporuke 1990. kada je svu svoju imovinu ostavila nećakinji. Ostavština je iznosila 55 milijuna američkih dolara, što u dionicama, što u nekretninama, a tek dio u novcu.