Ruski političar Mihail Mihajlovič Kasjanov rođen je 8. prosinca 1957. u gradiću Solncevo, smještenom na periferiji Moskve. Danas je to mjesto na lošem glasu jer je sjedište najjače moskovske mafijaške organizacije - Solncevskaja. Diplomirao je 1977. na Moskovskom autocestovnom fakultetu kao inžinjer građevinarstva. Tri godine nakon odsluženog vojnog roka zaposlio se u Saveznom projektnom i znanstveno-istraživačkom institutu industrijskog transporta Državnog graditeljstva SSSR-a , a naredne je godine prešao u nešto što se zvalo Državni projekt SSSR-a. Tu je stekao ne samo prva znanja o gospodarstvu, na Višim ekonomskim tečajevima, nego se i specijalizirao na kreditima.
Do 1990. prošao je sve stepenice od inžinjera do načelnika odjela za vanjsko-trgovinske odnose RFSR-a. Te godine (1990.) prelazi u Državni komitet za ekonomiju, a 1991. na mjestu je načelnika uprave za vanjsko-trgovinekse odnose u ruskom ministarstvu gospodarstva. Na toj dužnosti ostaje do sredine 1993. Od tada se bavi problemima vanjskog duga te je s vremenom stekao ugled najboljeg ruskog stručnjaka na tom polju. Dvije je godine rukovodio odjelom stranih kredita i vanjskog duga u ministarstvu financija, a 1995. s rastom važnosti odnosa sa zapadnim kreditorima promoviran je u zamjenika ministar financija. U sjeni Čubajsa (bivši ruski vicepremijer) i drugih reformatora bavio se pitanjima ruskog duga do 1999. godine.
Široj javnosti postaje poznat tek u jesen 1998. kada je postao šef pregovaračkog tima o rekonstrukciji dugova ruskih banaka sa stranim kreditorima. Tada se pojavljuje i prva crna mrlja u nejgovoj karijeri. Ruske su novine pisale kako je nekim privatnim bankama prodao strogo povjerljivu informaciju da će državni vrijednosti papiri biti obezvrijeđeni. Banke su se spasile, a Kasjanov je navodno na tome dobro zaradio. Tisak u Rusiji naziva ga 'Miša 6%' jer navodno uzim šest posto provizije od vrijednosti svakog dokumenta koji potpiše. U svibnju 1999. i sam pomalo iznenađen imenovan je ministrom financija u vladi premijera Sergeja Stjepašina. Stepašin je na mjesto ministra financija htio dovesti dopredsjednika Povjerenstva za proračun ruskog parlamenta, ali ga je trio Berezevski-Vološin-Aksenenko u tome spriječio. Kao kompromisna osoba predložen je dotadašnji ministar Mihail Zadronov, ali je on kao uvije za pristanak tražio i mjesto dopredsjednika vlade. U nakani da dobije što želi susreo se i s predsjednikom Rusije Borisom Jeljcinom koji na kraju nije udovoljio njegovim željama. Tako je na koncu na tu dužnost izabran Kasjanov. Samo dan prije Kasjanov je bez traga nestao, rekavši poslije kako je bio na pregovorima u jednoj europskoj zemlji. Pojavio 28. svibnja, samo nekoliko sati nakon što je nesuđeni novi - stari ministar podnio ostavku. Stjepašin se s ovom odlukom nije slagao, a kada mu je rečeno da ako ima nešto protiv onda može otići predomislio se i ostao na mjestu premijera.
Kasjanov se pokazao kao vješt političar jer je uspješno odlijevao pristiku Londonskog kluba i Međunarodnog monetarnog fonda u svezi povratka dugova i kredita. Zbog ove njegove kvalitete cijenio ga je i novi ruski predsjednik Vladimir Putin koji ga je 10. siječnja 2000. imenovao i dopredsjednikom vlade. Nakon četrdeset dana provedenih na novoj dužnosti Kasjanov je uspio nagovoriti Londonski klbu da otpiše Rusiji 10 milijardi dolara duga i rekonstruira otplatu dugova i kreda iz posljednjih deset godina. S vremenom slika Kasjanova kao vrsnog pregovarača uzmicala je pred drugom slikom koja ga je prikazivala kao poslušnika koji je podređen ruskom tajkunu Romanu Abramoviču. Neslužebeno smatra se kako je Kasjanov pomagao Abramoviču u stvaranju njegova poslovnog carstva, a u travnju 2000. omogućio je i Borisu Berezovskom da razvije svoj aluminijski imperij.
Na mjesto ruskog premijera zasjeo je 17. svibnja 2000. kada je s uvjerljivom većinom u ruskom parlemanetu (325 za, 55 protiv, 15 uzdržanih) potvrđeno njegovo imenovanje za premijera. Tijekom svog premijerskog mandata uspješno je dovršio započete reforme u ruskom gospodarstvu i društvu. Ponajviše na polju reforme poreza i mirovinskog sustava te reogranizacije infrastrukture u energetskom i željezničkom sketoru. Također uspio je suzbiti i inflaciju. Ipak 24. veljače 2004. Putin ga je razriješio premijerske dužnosti. Godinu dana nakon povlačenja s te dužnosti na tiskovnoj je konferenciji objavio svoju nakanu da se kanddidra na izborima za predsjednika Rusije. U tome su ga podržali ruski bogataši Leonid Nevzlin i Boris Berezovski, a potporu mu je dao i ugledni bivši šahist Gary Kasparov. U ljeto 2005. ruski javni tužitelj započinje istragu o dvijema luksuznim kućama koja su prije bila u vlasništvu države, a 2003. prodane su Kasjanovu za manju vrijednost od stvarne. U ožujku 2007. sud je proglasio Kasjanova krivim određujući da je dužan vratiti kuće i platiti oštetu od 108.135.000 rubalja.
U travnju 2006. Kasjanov je izabran za predsjednika Narodne demokratske unije (NDU), kasnije jedne od suosnivačica koalicije Druga Rusija koja je bila oporba predsjedniku Putinu. U ljeto 2007. NDU nominira Kasjanova za svog predsjedničkog kandidata pri tome skupišvi dva milijuna potpisa potrebnih za kandidaturu. No, izborna komisija odbacuje njegovu kandidaturu tvrdeći kako su 13.36 % potpisa nevažeći tj. krivotvoreni. Kasjanov optužuje Putina kako su njegovi prsti izravno umiješni u ovu rabotu proglašavajući izbore farsom i poziva narod na bojkot izbora.