Američki general Jacques Paul Klein rođen je 1939. u mjestu Colmar u francuskoj pokrajini Alsace (Alzas). I baš taj podatak, da je podrijetlom iz Alsacea, doprinio je podosta zanimljivom Kleinovu obiteljskom stablu. Kleinov pradjed je u Prvom svjetskom ratu bio u njemačkoj vojsci, otac u francuskoj, a sestričin muž se u Drugom svjetskom ratu borio pod Staljingradom na njemačkoj strani, dok je ujak bio u francuskoj vojsci i kasnije u njemačkom koncentracijskom logoru. Jacquesov rodni Colmar, kojeg su okupirali Nijemci, bilo je posljednje mjesto koje su saveznici oslobodili nadirući prema Berlinu. Odmah nakon završetka rata u Alsace je u bijeloj limuzini došao majčin rođak iz Amerike i predložio joj da pođe s njim u Sjedinjene Države. Po dolasku Ameriku majka je Jacquesu plaćala učiteljicu kako bi njen sin naučio engleski jezik.
Na sveučilištu Roosevelt u Chichagu Klein je diplomirao povijest i političke znanosti. Tu je i magistrirao da bi potom vojnu naobrazbu stekao u Nacionalnom učilištu. Kao pripadnik Američke vojske borio se u Vijetnamu, a čin generala zrakoplovstva dobio je kao savjetnik u američkoj vojsci pri NATO-u. Prošao je teške državne diplomatske ispite i 1970. je primljen u diplomatsku službu u operativnom centru Ureda državnog tajnika. U Bremen (Njemačka) odlazi 1971. odakle se vraća za političkog službenika u Uredu za južnoeuropske poslove. Kada su Sjedinjene Države uspostavile diplomatske odnose s Demokratskom Republikom Njemačkom imenovan je konzulom pri veleposlanstu Sjedinjenih Država u Zapadnom Berlinu. U Planskom političkom odjelu u Uredu generalnog direktora Službe inozemnih poslova zaposlio se 1979., a tri godine kasnije imenovan je višim savjetnikom ministra obrane za ratno zrakoplovstvo i inozemne poslove. Uskoro se vraća u State Department kao direktor za stragijska tehnološka pitanja u Uredu za vojno-političke poslove, a 1989. ponovo je u Minstarstvu obrane kao zamjenik minsitra za zrakoplovstvo i inozemne poslove. U State Department vraća se 1990. kao glavni savjetnik, a tri godine kasnije (1993.) imenovan je političkim savjetnikom Vrhovnog zapovjednika američkog europskog zapovjedništva u Stuttgartu. Za rad u State Departmentu i pri ratnom zrakoplovstvu odlikovan je Legijom zasluga i Brončanom zvijezdom.
Kada je Richard Holbrooke nakon potpisivanja sporazuma u Daytonu tražio čovjeka za nadziranje Podunavlja, uočio je kako je Klein rođen na granici Francuske i Njemačke. Bio je to jedan od glavnih razloga za njegovo imenovanje prijelaznim upraviteljem UNTAES-a, u lipnju 1996. Došavši na novu dužnost hrvatskim podunavskim Srbima je poručio: "Pobunili ste se, odigrali svoje karte i izgubili. Ako mi ne pomognete, odlazim, pa će Hrvati sami obaviti posao. Trećeg nema." Za svog mandata učino je mnogo na mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, ali nije uspio ostvariti povratak progannih. Taj svoj neuspjeh komentirao je riječima: "Na sve moguće načine nastojao sam ostati i dovršiti misiju. Osjećam se kao da ostavljam nedovršenu sliku ili skulpturu."
Nakon odlaska iz Podunavlja nadao veleposlaničkoj dužnosti, a priželjkivao je Zagreb.Tvrdio je kako bi mogao biti i menadžer McDonald'sova restorana u Podunavlju. Na kraju je postao zamjenik visokog povjernika za Bosnu i Hercegovinu (tj. zamjenik čovjeka koji je najviša vlast u BiH). Na ovoj dužnosti nije imao toliko uspjeha koliko u hrvatskom Podunavlju i iz tog perioda najvjerovatnije će ostati najviše upamćen po novim bosanko-hercegovačkim registracijskim pločicama za motorna vozila. Naime, kako se tri vladajuće nacionalne stranke (SDA, HDZ i SDS) nisu mogle dogovoriti oko jedinstvenih pločica Klein je presudio kako će one izgledati. Tako je odlučio da BiH pločice imaju šest brojki i jedno slovo. S time da se kombinira samo sa sedam slova (A, E, J, K, M, O, T) tj. s onim slovima koja se jednako pišu i na latincii i na ćrilici. Kako se tri vladajuće stranke nisu mogle dogovoriti niti oko izgleda BiH zastave, himne i valute i tu je Klein presudio prema svom nahođenju.
Gradsko vijeće Vukovara 2003. jednoglasno ga je proglasilo počasnim građaninom grada Vukovara.