Kristofor KolumboKristofor Kolumbo (tal. Cristoforo Colombo, špa. Colón Cristóbal) rođen je u Genovi 1451. U mladosti je učio tkalački zanat kod svog oca ali se kasnije posvetio životu trgovačkog pomorca. Sredinom sedamdesetih godina XIV. st. zaplovio je na svom prvom trgovačkom putovanju na otok Khíos. U pomorskom konvoju za Englesku plovi 1476., a legenda kaže da su flotu napali gusari u blizini portugalske obale gdje je Kolumbov brod potonuo, ali je Kolumbo uspio uspio doplivati do obale. Tako je dospio u Lisabon i tu se nastanio. Između ostalog i stoga što je njegov brat u Lisabonu radio kao kartograf. U Portugalu se i vjenčao 1479. kćerkom guverneta otoka Porto Santo. Kao jedino dijete iz tog braka rodio se Diego Kolumbo 1480. Polazeći od informacija koje je prikupio prilikom svojih putovanja te čitajući i proučavajući zemljovide došao je do zaključka da je Zemlja 25 % manja nego što se u to doba mislilo te da je sastavljena uglavnom od čvrstog tla. Oslanjajući se na ta svoja pogrešna uvjerenja došao je do zaključka kako se do Azije može brže stići ploveći na zapad. Svoju je teoriju 1484. izložio portugalskom kralju Ivanu II moleći ga da novčano podupre njegovo putovanje na zapad preko Atlanskog oceana. Njegov je prijedlog odbacilo Kraljevsko pomorsko povjerenstvo zbog njegovih pogrešnih proračuna.

Nedugo potom toga Kolumbo se preselio u Španjolsku gdje je njegov plan podržalo nekoliko utjecajnih osoba, što mu je 1486. omogućilo prijem kod kastiljske kraljice Isabelle I. U to vrijeme Kolumbo, tada udovac, susreće Beatriz Enriquez koja će mu postati ljubavnica i majka njegovog drugog sina Ferdinanda. U Španjolskoj je, baš kao i u Portugalu, Kraljevsko pomorsko povjerenstvo odbacilo njegov plan. To ga nije obeshrabrilo te je nastavio tragati za potporom i u travnju 1492. njegova upornost bila je nagrađena. Kralje Kastilje Ferdinand V i kraljica Isabella I složili su se da sponzoriraju ekspediciju. Ugovor koji su potpisali jamčio je da će Kolumbo postati potkralj svih područja koje otkrije. Druge nagrade uključivale su nasljednju plemićku titulu i jednu desetinu svih plemenitih metala pronađenih unutar područja pod njegovom jurisdikcijom. Skromna ekspedicija sastojala se od broda Santa María, dugačkog 30 m koji je bio pod njegovim zapovjedništvom te od dvije male karavele, svaka dugačka po 15 m (Pinta i Nina). Njima su zapovijedali Martín Alonzo Pinzón i njegov brat Vicente Yáńez Pinzón. Flota je isplovila iz luke Palos u Španjolskoj 3. kolovoza 1492. s posadom od 90 ljudi. Tri dana kasnije jarbol karavele Pinta bio je oštećen što je natjeralo flotu da se nakratko zaustavi na Kanarskim otocima. Devetog rujna tri su broda opet zaplovila ka zapadu. Kolumbo je ovaj smjer plovidbe držao sve do 7. listopada kada je smjer, na sugestiju Martína Pinzóna, preusmjerio na jugozapad. U međuvremenu je iskusna posada ogovarala stranog zapovjednika koji nije uspio pronaći svoj put, što je potrajalo sve dok nisu naišli na prve znakove kopna.

Dana 12. listopada, prije zore ugledali su kopno, a u rano jutro ekspedicija se iskrcala na otok Guanahaní (otočje Bahami). Prije susreta s gostoljubivim domorocima Kolumbo je proglasio da otok na koji su stupili pripada Španjolskoj te ga je preimenovao u San Salvador (Sveti spasitelj) - danas otok Wotling u sklopu države Salvador. U nekoliko narednih tjedana Kolumbo se iskrcao na još nekoliko okolnih otoka, uključujući Kubu, koju je nazvao Juana u čast španjolske princeze, te na otok koji je nazvao Espańola - kasnije krivo nazvanu Hispaniola (danas Dominikanska republika i Haiti). Cijelo to vrijeme Kolumbo i posada bili su u uvjerenju kako se nalaze u vodama Azije. U prosincu Santa María se nasukala na obali Espańole te je sagrađena provizorna utvrda La Navidad od materijala koji su spašeni prilikom nasukavanja broda. U toj je utvrdili boravilo oko 40 ljudi. U siječnju 1493. brodovi Pinta i Nina su pod Kolumbovim zapovjedništvom zaplovili prema Španjolskoj. Nakon što je oluja skrenula brod sa smjera plovidbe ka Azorskim otocima i potom ka Lisabonu Kolumbo je konačno pristao u Palos u ožujku 1493. Španjolski kraljevski par primio ga je s oduševljenjem te potvrdio časti zajamčene mu u ugovoru. Odmah nakon dolaska Kolumbo je planirao i drugo putovanje sa 17 brodova i oko 1500 ljudi koji su napustili Španjolsku 1493. U okviru tog putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz, Jamajka, Guadeloupe, Virgin i dr.)

Brodovi su 27. studenoga 1493. pristali kod La Navidade gdje su našli uništenu tvrđavu i pobijenu posadu. Stoga je Kolumbo odučio u blizini rta Isabella u današnjoj Dominikanskoj republici utemeljiti grad Isabella (danas napušten) koji je time postao prvo naselje Europljanja u Novome svijetu. Napuštajući koloniju i odlazeći na istraživačko putovanje u ljeto 1494. pristao je na obalu Kube gdje je inzistirao da to nije otok već dio azijskog kontinenta. Kada se vratio u Isabellu 29. rujna 1494. naišao je na nelsogu koja se razvila među kolonistima jer se dio kolonista želio vratiti u Španjolsku. Jedan od najvećih problema s kojima se Kolumbo susretao bili su domoroci koji su u početku bili otvoreno prijateljski ali su kasnije postali izrazito ratoborni zbog brutalnosti Europljana. U okviru tih sukoba Kolumbo je u ožujku 1495. porazio velik broj domorodaca te zarobljene prevezao u Španjolsku s namjerom da ih prodao kao robove. Kraljica Isabella tome se usprotivila i preživjeli domoroci su vraćeni u Novi svijet.

U listopadu 1495. Kraljevsko istražiteljsko povjerenstvo pristiglo je u Isabellu, a razlog tomu bile su uporne Kritine na račun Kolumba. U međuvremenu Kolumbo je utemeljio novi grad nazvan Santo Domingo i otplovio prema Španjolskoj imenujući svog brata Bartolomeja zapovjednikom mjesta. Kasnije će se Kolumbo vratiti u Španjolsku gdje će mu kraljevski par obećati novčanu potporu za novu flotu. No, kako je zanos za neisplativim poduhvatima iščezao prošlo je skoro osam godina dok Kolumbo nije opet zaplovio ka Novom svijetu. Ovaj puta s osam brodova. Na svoje treće putovanje preko Atlantika krenuop je 30. svibnja 1498., a na prekoocenasko je kopno stupio 31. srpnja na otok Trinidad kojeg je tako prozvao po Svetom Trojstvu. Potom je plovio uz kopno današnje Venezuele uplovivši u zaljev Paria. U svom je dnevniku tada zapisao da je otkrio Novi svijet, dosad nepoznat Europljanima. Ploveći dalje otkrio je još nekoliko otoka, uključujući otok Margarita, a potom je pravac plovidbe usmjerio ka Espańoli. U Santo Domingo je stigao 31. kolovoza gdje je situacija bila takva da je pola kolonije bilo u ratu protiv njegova brata. Kolumbo je smirio pobunjenike i posvetio se pokrštavanju domorodaca. U međuvremenu njegovi neprijatelji u Španjolskoj uvjerili su kraljevski par kako je Espańoli potreban novi guverner. U svibnju 1499. Kolumbo je smjenjen s mjesta guvernera, a novi je guverner postao Francisco de Bobadilla koji je u Novi svijet stigao u kolovozu 1500. te je odmah dao uhititi, okovati u lance i poslati za Španjolsku Kolumba i Bartolomeja. Prije dolaska pre kraljicu htjeli su skinuti lance Kolumbu ali je on ustrajavo na tome da ih nosi dok ih sama kraljica ne ukloni. Kraljevski se par ispričao braći, nagradio ih ali je odbio vratiti Kolumba u službu. Ipak Kolumbo se uspio izboriti za kraljevsku potporu za njegovo četvrto putovanje u potrazi za zapadnim prolazom ka Aziji. Samo četiri crvljive karavele stavljene su mu na raspolaganje i zabranjeno mu je zaustaviti se u Espańoli. Ekspedicija je isplovila iz luke u Cádizu u svibnju 1502. Nakon 21-og dana plovidbe brodovi su očajnički trebali popravak. Kolumbo se usidrio ispred Santo Dominga, ali mu nije dano dopuštenje da uplovi u luku unatoč orkanu koji se približavao.

Kolumbov brod je u oluji zadobio velika oštećenja te je morao biti popravljan. Nakon potpunog popravka broda zaplovio je ka vodama Hondurasa, i potom plovio duž južne obale Srednje Amerike narednih šest mjeseci u potrazi za prolazom. U siječnju 1503. pristao je u Panami i tamo utemljio naselje, ali pobuna posade i problemi s domorocima natjerali su ga da napusti naselje. Ekspedicija, koja se svela na dvije karavele, zaplovila je ka Espańoli, ali su se trošni brodovi potopili u blizini Jamajke 23. lipnja 1503. Stoga je Kolumbo poslao dio svojih ljudi u Espańolu kako bi potražili pomoć. Pomoć je napokon stigla sa skoro godinu dana zakašnjena. Prema Španjolskoj je zaplovio 23. lipnja 1504. uplovljavajući u Sanlúcar de Barrameda 7. studenog iste godine. Nakon toga više nikada nije zaplovio. Posljednji mjeseci njegova života bili su obilježni bolešću i pokušajima da mu se vrati oduzet ugled i sve njegove privilegije. Preminuo je 20. svibnja 1506. u Valladolidu. Njegovi su ostaci kasnije premješteni u Sevillu, a potom u Santo Domingo da bi poslije bili preveženi u Havanu te konačno 1899. vraćeni u Sevillu. Neki povjesničari smatraju da kosti koji su premještene iz Santa Dominga nisu njegove već da su one i dan danas tamo.

Nazad