Dario Kordić rođen je 14. prosinca 1960. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Busovači (BiH) da bi dalje školovanje nastavio u rodnom Sarajevu na Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo. Ondje ga pamte po iznimnoj aktivnosti u Savezu komunista i plavim štofanim hlačama 'na peglu'. Manje po prilozima, a više po stalnim pozivima i nuđenjima suradnje raznim bosanskim redakcijama zapamtile su ga mnoge kolege novinari u Bosni i Hercegovini. Na kraju se uspio dogovoriti za povremenu suradnju sa Radio Sarajevom kao dopisnik iz Busovače. Paralelno s novinarskom, gradi i partijsku karijeru, te postaje referent za ONO i DSZ.
Jedno vrijeme hrvatski mediji raspisali su se o njemu kao jednom od osnivača HDZ-a BiH, no Kordić je u vrijeme osnivanja HDZ-a daleko od te stranke. HDZ-u se približava nakon smjene Davora Perinovića, da bi se uskoro vezao uz najtvrđe hadezeovce. Predsjednikom HDZ-a Busovače postaje 1991., a iste je godine (18. studenog 1991.) jedan od potpisnika odluke o osnivanju Hrvatske Republike Herceg-Bosne. U jesen te 1991. u Grudama potpisuje odluku "da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hrvatske države". Bio je to prvi korak na putu prema Haagu, samo tada to nitko još nije ni slutio. Zapovjednikom HVO-a imenovan je 10. svibnja 1992., a nešto kasnije postao je jedan od dvojice potpredsjednika HR Herceg-Bosne. Nakon što je neformlano preuzeo svu vlast u Busovači 1993. dolazi uskoro do oružanih sukoba hrvatskih i bošnjačkih postrojba. Hrvatska mjesta Busovača, Vitez, Novi Travnik i Nova Bila našla su se u okruženju bošnjačkih snaga i pod oružanom vatrom bošnjačkih vojnika što je potrajalo godinu dana. Iako je omjer snaga bio deset na prema jedan u korist bošnjačke vojske hrvatski branitelji, naoružani samo osobnim naoružanjem, uspijevaju se obraniti. O malobrojnosti hrvatskih snaga govori i podatak da su na prvu crtu obrane hrvatskih naselja stali i djeca i starci. Nakon dojave da bošnjačke snage pokušavaju prsejeći cestu i samim time prekinuti vezu između općina Busovača i Vitez hrvatske snage odlučuju se na preventivni napad. Cijelo to vrijeme Darijo Kordić, za razliku od nekih hrvatskih političara, s obitelji ostaje u okruženju aktivno sudjelujući u obrani hrvatskog naroda na tim prostorima.
Nakon smjene Mate Bobana 10. srpnja 1994. postaje predsjednikom HDZ-a BiH. Nešto više od godinu dana kasnije (10. studenoga 1995.) tadašnji tužitelj Haškog tribunala Richard Goldstone protiv Kordića i njegovih suradnika podiže optužnicu zbog teškog kršenja međunarodnog prava. Odnosno zločina počinjenih od svibnja 1993. do svibnja 1994. nad civilnim muslimanskim stanovništvom u gradovima, selima i zaseocima srednje Bosne. Prije svega u Ahmićima, gdje je ubijeno preko stotinu žitelja, među kojima starci, žene i djeca. Iako su hrvatske vlasti tvrdile da im je nedostupan te da im je njegovo prebivalište nepoznato Kordić se ne pretjerano ometan pojavljivao na javnim priredbama u Zagrebu, gdje je još ranije od Ministarstva obrane Republike Hrvatske dobio stan na Trešnjevci. Nakon pritisaka međunarodne zajednice Dario Kordić i još devetorica bosanskohercegovački Hrvata optuženih za ranije spomenute zločine (tzv. viteška skupina) predali su se Haškom sudu. Dario Kordić na splitskom aerodromu 6. listopada 1997. pred odlazak u Haag izjavljuje: "Odlučili smo se predati hrvatskim vlastima kao državljani Republike Hrvatske i građani Federacije Bosne i Hercegovine ..., u općem nacionalnom interesu i intresu Republike Hrvatske. Savjest nam je čista pred Bogom i njegovim hrvatskim narodom."
Krajem veljače 2001. Haški sud proglasio je Kordića krivim i osudio ga, nepravomoćno, na 25 godina zatvora. Izrečena kazna najviša je izrečena nekom političkom dužnosniku u BiH. Od 2006. nalazi se u zatvoru Karlaua u austrijskom gradu Grazu. Obitelj Darija Kordića optužuje hrvatski politički vrh za skrivanje dokaza, posebice predsjenika Republike Hrvatske Stjepana Mesića.