Srbijanski političar Vojislav Koštunica rođen je 24. ožujka 1944. u Beogradu. Otac mu je bio sudac u Kraljevini Jugoslaviji. U Beogradu je završio osnovnu i srednju školu te Pravni fakultet. Živi u svom stanu sa suprugom u beogradskom Dorćolu i vozi bijeli Yugo star više od deset godina. Ljubitelj je rock glazbe i navijač nogometnog kluba Crvena zvezda. Govori engleski, baš kao i francuski i njemački jezik. Od kućnih ljubimaca ima dvije mačke i jednog psa što je Miloševićava propagnda u prilično prljavoj predizbornoj kampanji koristila za priče o čovjeku koji nema djece, ali ima 17 mačaka. Tako su po Koštuničinim jumbo plakatima lijepljene male naljepnice na kojima je pisalo "Šic!".
Diplomirao je, magistrirao i doktorirao 1976. na beogradskom Pravnom fakultetu. Doktorska disertacija nosila je naziv Institucionalizirana oporba u političkim sustavima kapitalizma. Asistent na beogradskom Pravnom fakultetu postao je 1970., a četiri godine kasnije (1974.) izbačen je s fakulteta jer je potpisao peticiju za puštanje profesora Mihaila Đurića iz zatvora. Petnaest godina kasnije nuđen mu je povratak na Pravni fakultet ali je Koštunica to odbi. Nakon izbacivanja s fakulteta radio je u Institutu društvenih znanosti, a od 1981. u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, kao viši znanstveni suradnik i direktor Instituta. Dolaskom novih vjetrova u socijalističku Jugoslaviju s grupom intelektualaca u svom stanu 1989. osniva Demokratsku stranku (DS). Uskoro istupa iz stranke (početkom 1992.) kada se jača struja u stranci nije htjela priljučiti tek osnovanom Demokratskom pokretu Srbije (DEPOS). Iste godine Koštunica je osnovao Demokratsku stranku Srbije (DDS) i od tada je njezin predsjednik. Za narodnog zastupnika u Skupštini Srbije biran je 1990. i 1993. godine. Parlamentarne izbore 1997. njegova je stranka bojkitorala.
Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke Crne Gore, nazvao ga je "Šešeljom u fraku". Za tu svoju tvrdnju nalazi uporište u činjenici da se Koštunica protivo izručenju Slobodana Miloševića Haagu te da Haaški tribunal smatra nelegitimnim. Nakon izbora i osvojene vlasti sve više se približivao desnom političkom spektru i isticao sve oštrijim nacionalističkim izjavama. Korijene takvom ponašanju treba zasigurno tražiti u doba spske agresije na Bosnu i Hercegovinu kada se s kalašnjikovom u rukama slikao na srpskim položajima s kojih je pucano na Sarajevo. Istom prilikom (1994.), obilazeći srpsku oagresorsku vojsku na brdima iznad Sarajeva, a u društvu s Vojislavom Šešeljom, izjavio je: "Ovo je primjer kako treba izgledati buduća granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odlučnošću naših boraca da ne odstupe."
Na izborima za predsjednika SR Jugoslavije 24. rujna 2000. odnio je pobjedu nad Miloševićem, a koalicija Socijalističke partije Srbije (SPS) i Jugoslavenske udružene ljevice (JUL) teška je srca priznala poraz. Istovremeno ova je koalicija zahtjevala dodatni krug izbora. Nakon toga narod je izašao na ulice i u tom događanju naroda 'osvojio' savezni parlament, zgradu TV Beograd i zgradu dnevno-političkog lista Politika. Zanimljivo je spomenuti kako se Koštunica nije na izborima kandidrao iz vlastiteželje već je u oprobenim istraživanjima javnog mijenja prolazio bolje od svih protukandidata. Nakon prihvaćanja kandidature reći će: "Nisam prihvatio kandidaturu zato što sam htio, već zato što sam morao." Na ovoj će dužnosti ostati do veljače 2003. godine.
Poslije izvanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, održanih u prosincu izabran je za predsjednika Vlade Srbije (3. ožujka 2004.). Nakon još jednih izvanrednih parlamentarnih izbora (21. siječnja 2007.) koalicija Demokratske stranke Srbije i stranke Nova Srbija treća je po snazi te dolazi do pregovara s najjačom Demokratskom strankom o formiranju vlasti. Dogovor je postignut i 15. svibnja 2007. Koštunica postaje premijer nove vlade. Na premijerskoj dužnosti ne ostaje dugo jer u ožujku 2008. predlaže raspuštanje parlamenta i raspisivanje još jednih izvanrednih izbora. Nakon novih izbora Koštuničina stranka prelazi u oporbu i on odstupa s premijerske dužnosti.
Svojih velikosrpskih i pročetničkih stavova nikada se nije odrekao. Na dočeku nove 2007. na jednom od beogradskih trgova s Arkanovom udovicom Cecom pjevao je pjesmu Spremte se spremte četnici. Iste te 2006. godine povodom obljetnice oslobodilačke akcije Oluja Koštunica je tu akciju okarakterizirao zločinačkim pothvatom usmjernim protiv hrvatskih Srba. Na koncu je možda zanimljivo spomenuti da se izraz "košutnica" upotrebljavao u hrvatskom jeziku za voće danas nam poznatije pod imenom pistacija ili pistači.