Drago Krpina rođen je 12. listopada 1960. u selu Radušinovac kraj Benkovca. Stric Drage Krpine bio je predsjednik tamošnje partijske ćelije Saveza komunista Jugoslavije te je možda baš stoga kao petnaestogodišnjak postao predsjednik radušinovačkog Saveza socijalističke omladine. Nakon završene osnovne škole učio je za vodoinstalatera, ali političku svijest nije zapustio: dvije godine predsjedava i seoskim Savezom socijalističkog radnog naroda (SSRN). Nakon završene srednje škole odlazi u Gospić i upisuje Pedagošku akademiju koju završava diplomiranjem na temu knjige Felixa Saltena Bambi. Nakon završenog školovanja predavao je kao učitelj u školama u Križevcima, Sikovu kraj Svetog Filipa i Jakova, Biogradu i Miholjcu, gdje je pokrenuo i nogometni klub Ratar. U međuvremenu je radio i fizičke poslove u skladištu poduzeća Dalma, a u vrijeme ljetnih praznika i kao recepcioner u kampu na Vranskom jezeru. Pokušao se baviti i novinarstvom, ali ga je na natječaju za dopisnika iz Slobodne Dalmacije iz Biograda pobijedio Denis Latin.
Krpina se politički reaktivira s osnivanjem Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ). U političku orbitu došao je nakon povijesnog atentata na Franju Tuđmana na HDZ-ovom skupu u Benkovcu 18. ožujka 1990. Poslije će se hvaliti kako je i sam pomogao u svladavanju atentatora. Iako na skupu, na kojem je trebao govoriti, zbog atentata nije dočekao svoj red, dospio je na izbornu listu HDZ-a za Benkovac, Knin i Biograd te odnio pobjedu. Izabran je za zastupnika u Hrvatskom Saboru, a uskoro i za člana hrvatske delegacije u Skupštinu SFRJ. Poslije će pričati kako je svaki put kada je boravio u saveznoj Skupštini pomislio kako je u toj zgradi ubijen Stjepan Radić: "Kad god sam tamo, na to pomislim. Ali ne bojim se." Nakon osamostaljenja Hrvatske hrvatska delegacija povučena je iz Beograda, a Krpina se vraća u Hrvatski Sabor i postaje glavni urednik stranačkog lista Glasnik HDZ-a. U počecima balvan-revolucije imenovan je predsjednikom Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Uskoro dobiva čin brigadira i novo radno mjesto: postaje načelnik Političke uprave Ministarstva obrane. Pozornost javnosti na sebe skreće prvo na jednoj tribini u Zagrebu kada predstavniku antiratne kampanje poručuje kako ga treba poslati na front i pucati mu u potiljak. U središte pozornosti hrvatske javnosti ponovno je došao šaljući mobilizacijski poziv uredniku Feral Tribunea Viktoru Ivančiću dan nakon što je Feral Tribune objavio na svojoj naslovnici fotomontažu na kojoj Tuđman i Milošević polugoli i zagrljeni leže u krevetu.
Dolaskom Ivana Tolja na čelo Političke uprave Ministarstva obrane Krpina dobiva mjesto zamjenika predsjednika Izvršnog odbora stranke te se vraća u Hrvatski Sabor. Povratak u Sabor obilježio je tučom sa zastupnikom Srpske narodne stranke (SNS) Hinićem. U tuči je Krpina izvukao deblji kraj, a poslije tuče izjavljuje kako je prolivena hrvatska krv. Ubrzo je imenovan Tuđmanovim savjetnikom za okupirana područja i predstojnikom Ureda za mirnu reintegraciju. Nakon 4. Općeg sabora HDZ-a postaje glasnogovornik stranke. Prije izbora za glasnogovornika stranke imao je ambiciju postati predsjednik Zastupničkog doma, ali od toga ubrzo odustaje.
Nakon 7. općeg sabora HDZ-a na kojem na čelo stranke dolazi Ivo Sanader, a Krpina ne ulazi u predsjedništvo stranke, povlači se iz HDZ-a i politike. Nakon četiri godine političke nekativnosti uoči izbora za Hrvatski Sabor 2007. godine izlazi na izbore u IX. izbornoj jednici (Zadar i okolica) sa svojom nezavisnom listom i dobiva oko 1 % glasova. U predizbornoj kampanji napada politiku vladajućeg HDZ-a kao slugansku, a u svojim istupima ne štedi ni parlamentarnu oporbu.