Charles Augustus Lindbergh rođen je 4. veljače 1902. u Detroitu (Michigan) od oca Charlesa Augusta Lindbergha i učiteljice Evangeline Lodge Land Lindbergh. Oboje su bili švedski emigranti, a Charles im je bio jedino dijete. Sve do svoje 18 godine Charles je vrijeme najviše provodio na obiteljskoj farmi koja se prostirala uz obale rijeke Mississippi nedaleko mjesta Little Falls u Minnesoti. Njegov otac koji je bio odvjetnik u Little Fallsu ujedno je obnašao i dužnost zastupnika šestog okruga u Kongresu ( 1907. -1917.). Nakon završene srednje škole u Little Fallsu 1918. proveo je još dvije godine na obiteljskoj farmi da bi se potom upisao na sveučilište Wisconsin u gradu Madisonu. Tu je jednog dana nazočio onome što danas nazivamo air showom i veoma se zainteresirao za zrakoplovstvo i pilotiranje. Stoga se upisao u Nebraska flying school u mjestu Lincoln. U početku je sudjelovao na manjim priredbama tako što je hodao po krilu aviona u letu te iskako s padobranom. Potom je nakon završetka 1. sv. rata iznajmio avion iz vojnih viškova s kojim je, za oko godinu dana, izvodio samostalne letove.
U Zrakoplovnu školi američke vojske u San Antoniju (Texas) upisuje se 1924. školu je završio kao prvi u klasi i potom postao prvi zrakoplovni poštanski pilot između Chicaga (Illinois) i St. Louisa (Missouri). U St. Louisu je uvjerio skupinu poslovnih ljudi da ga podupru u namjeri da osvoji 25 tisuća dolara. Toliko je još 1919. ponudio njujorški poslovni čovjek Raymond Orteig za prvi let bez prestanka između New Yorka i Pariza. Nakon što je izgradnja njegova zrakpolova bila gotova avion je nazvao Spirit of St. Louis (Duh St. Louisa). Na putu za New York oborio je rekord u kratkoći trajanja leta između San Diega i St. Louisa. Potom je, nakon kraćeg zadržavanja, nastavio letjeti za New York pokušavajući uspostaviti drugi rekord. Ovaj puta u transkontinentalnom letu. S uzletišta Roosvelt Field na Long Islandu ka Parizu poletio je 20. svibnja u 7:54 h noseći sa sobom tek pokoji sendvič i vodu. Prije leta mediji ga ismijavaju, ali to neće dugo trajati. Preletio je preko 3600 milja i postao prvi pilot koji je sam, bez zaustavljanja, preletio Atlanski ocean. Dan kasnije, 21. svibnja u 10:54 h na pariškom aerodromu Le Bourget dočekuje ga masa od 150 tisuća ljudi oduševljena njegovim poduhvatom. U Sjedinjene Države vraća se 10. lipnja brodom U.S.S. Memphis. U znak počasti do pristaništa ga prati konvoj od četiri razarača i 40 aviona američke vojske. Predsjednik Coolidge odlikovao ga je Kongresnom medaljom časti i Letećim Križem (odlikovanjem utemeljenim zarad Lindbergha). Kasnije je Lindbergha odlikovanjima okitilo još mnoštvo država. Nakon što je minuo prvi val oduševljenja njegovim poduhvatom odlučio se na let avionom u 82 američka grada, u njegovom sada već slavnom avionu, kako bi promovirao zrakoplovstvo i pružio Amerikancima još jedom priliku da izraze svoje divljenje. Kasnije je (1927.) letio u mnoge latinoameričke države kao ambasador dobre volje američke vlade. U Meksiku je upoznao Anne Morrow, kćerku američkog ambasadora, koja će 1929. postati njegova supruga. Narednih nekoliko godina letio je na pet kontinenata kao pilot komercijalnih letova.
Lindberghovo prvo dijete Charles Jr. 1932. je oteto. Duboko potreseni gubitkom dijeteta i publicitetom koji je tom događaju dan Lindberghovi su potražili privatnost u Engleskoj te kasnije u Francuskoj. Lindberghov ljubavni život bio je vrlo zanimljiv. Od 1957. pa do svoje smrti imao je ljubavnu vezu s Nijemicom Brigitte Hesshaimer koja je živjela u malom bavarskom gradiću Geretsriedu udaljenom 35 km od Münchena. Krajem 2003. provodena na DNA analiza kojom je utvđreno da je s njom imao troje djece: Dyrk (1958.), Astrid (1960.) i David (1967.). Njih dvoje uspjeli su ovu vezu održati tajnom, a čak ni sama djeca nisu znala tko je njihov otac. Istovremeno dok je bio u vezi s Brigitte održavao je ljubavnu vezu i s njezinom sestrom Mariettom. S njom je imao još dva sina (Vago i Christoph). Dvoje je djece imao i s prijateljicom sestara Hesshaimer pruskom plemkinjom Valeskom.
Tridesetih godina 20. stoljeća Lindbergh je posjetio brojne europske zemlje kako bi se uvjerio u stupanj razvijenosti zrakoplovstva u pojedinim zemljama. Njegovi izvještaji, a on je tada bio obavještajac američke vlade, upozoravali su na veliku snagu njemačkog zrakoplovstva. U izvještajima je naglašavao da Sjedinjene Države trebaju ojačati svoje zračne snage. Međutim Lindbergh se protivio ulasku Sjedinjenih Država u rat koji je počeo bijesniti u Europi. Kao član organizacije America First (Prvo Amerika) sudjelovao je u kampanji za nemiješanje u taj rat. Kritike koje su potom uslijedile dovele su do toga da je dao ostavku u Rezervnom zrakoplovnom korpusu američke vojske. U političkom smislu bio je blizak nacističkim idejama rasne dominacije i antisemitizma. Tvrdio je kako neke rase imaju "superiorne mogućnosti u dizajnu, proizvodnji i radu sa strojevima". Također je smatrao da je "rast naše zapadne civilizacije usko povezan sa ovom superiornošću" te se divio "njemačkoj sposobnosti za znanost i organizaciju, engleskoj sposobnosti upravljanja i trgovine i francuskoj sposobnosti uživanja i razumijevanja života". Istovremeno držeći da "Amerika može postići miješavinu svih ovih sposobnosti". Zalagao se da Sjedinjene Države i nacistička Njemačka sklope vojni savez protiv Sovjetskog jer je opstanak bijele rase u Europi važniji od opstanka demokracije. Rusiju i komuniste doživaljao je kao prijetnju držeći da je komunizam ideologija koja će uništiti "rasnu snagu" Zapada.
Međutim kada su Japanci napali Pearl Harbor Lindbergh se pridružio Henryu Fordu u proizvodnji bombardera. Također je primio službu tehničkog savjetnika i probnog pilota u United Aircraftu (danas: United Technologies). Sudjelovao je i u eksperimentima u Mayo klinici u Rochesteru (Minnesota) gdje se ispitivala najveća moguća visina koju zrakoplov može postići te kolika je najniža tjelesna temperatura koju pilot može izdržati. Sudjelovao je i u 50 borbenih letova. Nakon rata je radio kao civilni savjetnik razvijajući načine smanjenja potrošnje goriva i povećanja dometa borbenih aviona. Nakon 2. sv. rata Lindbergh je ponovno postao pripadnik rezervnog zrakoplovnog korupsa američke vojske (1954.), a predsjednik Eisenhower imenovao ga je brigadnim generalom. Poduzetni Lindbergh će sudjelovati i u prvim raketnim istraživanjima koja nakon 2. svjetskog rata dobivaju sve veći zamah.
U listopadu 1972. za vrijeme rutinskog pregleda Lindberghov liječnik je otkrio neobičan čvor za koji se ispostavilo da je kancerogen. Podvrgnut je radijacijskoj terapiji i krajem siječnja 1973. vratio se na Havaje gdje je u ljeto 1969. počeo graditi svoj novi dom. Preminuo je 26. kolovoza 1974. u svom domu na otoku Maui (Havaji). Lindbergh se nije samo bavio pilotiranjem i zrakoplovstvom, pisao je i knjige. Najpoznatija je The Spirit of St. Louis za koje je dobio i Pulitzerovu nagradu. Bavio se i očuvanjem okoliša. Pomagao je i primitivnim plemenima na Filipinima i u Africi. Uključivao se u kampanje zaštite i očuvanja životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje. Dao je i svoju podršku osnivanju nacionalnog parka. U svojim se govorima i pisanim djelima zalagao za tehnološki napredak i očuvanje okoliša.