škotski doktor i misionar, smatra se najvažnijim europskim istraživačem Afrike. David Livingstone rođen je u protestantskoj radničkoj obitelji 19. ožujka 1813. u mjestu Blantyre (škotska) kao drugo od sedmero djece Neila i Agnes. Davidov otac bio je veoma pobožan, a pridavao je i veliko značenje naobrazbi te je tako sina naučio čitati i pisati. Već s 10 godina ( 1823.) mladi Livingstone počinje raditi u tvornici tekstila. Od rada je uštedio dovoljno novca da je 1836. mogao platiti studij na sveučilištu Anderson u Glasgowu gdje je upisao medicinu. Tijekom studija pohađao je i sate teologije. Nakon završenog tečaja teologije 1838., svoje je usluge ponudio Londonskom misionarskom društvu. Kako bi usavršio znanje stečeno na tečaju 1840. poslan je u misiju u Južnu Afriku. Naredne godine (1841.) stigao je u Kuruman, naselje koje je osnovano u Bechuanalandu (sada Bocvana) škotski misionar Robert Moffat. Ovo područje kasnije u 19. stoljeću pripojiti će kolonija Cape i postati će dio Južne Afrike. Svoj rad započinje među afričkim crncima Bechuanalanda, unatoč neprijateljstvu Afrikanera i Bura koji su bili uglavnom nizozemskom porijekla.
Vjenčao se s Mary Moffat, kćerkom Roberta Moffata (1845.). Supruga će mu pomagati na njegovim putovanjima u područja gdje još nijedan Europljanin nije kročio. Kada je 1849. prešao pustinju Kalahari postao je prvi Europljanin koji je ugledao jezero Ngami. Praćen svojom suprugom i djecom stigao je na rijeku Zambezi (1851.). Na drugoj ekspediciji (1852.-1856.), tragao je za putem koji vodi s istočne ka zapadnoj obali. Tada je prešao put koji vodi sjeverno od Capetowna do Zambezija i potom preko Luande do Atlanske obale. Poslije je pratio tok rijeke Zambezi slijedeći je do Indijskog oceana te je tako otkrio čuvene Viktorijine slapove na rijeci Zambezi (1855.). Ova njegova putovanja kao posljedicu su imale reviziju svih postojećih zemljovida. Kada se vratio u Veliku Britaniju (1856.) smatran je veliki istraživačem, a njegova knjiga Misionarska putovanja i istraživanja u Južnoj Africi (Missionary Travels and Researches in South Africa) iz 1857. učinila ga je slavnim. Uskoro je napustio misionarsku službu, a 1858. britanska vlada imenovala ga je britanskim konzulom u Quelimaneu (sada Mozambik) i vođom ekspedicije koja je trebala istražiti istočnu i središnju Afriku.
Nakon svog povratka u Afriku (1858.) predovodio je ekspedicju do rijeke Shire i stigao do jezera Nyasa, a 1859. istraživao je rijeku Ruvuma i jezero Chilwa. Za vrijeme svoje ekspedicije u okolici jezera Nyasa postao je veoma zabrinut zbog pojave arapskih i portugalskih trgovaca robljem koji su afričke crnce odvodili kao robovsku radnu snagu. Rodnu Englesku posjetio je 1865. i napisao djelo Narrative of an Expedition to the Zambezi and Its Tirbutaries u kojem je osudio trgovce robljem i opisao komercijalne mogućnosti regije (danas uglavnom dijelove Malavija i Mozambika). Godinu dana kasnije (1866.) predvodio je ekspediciju koja je otkrila izvor Nila i istraživala razvođe središnje Afrike. Putujući uz rijeku Ruvuma pronašao je put do jezera Tanganyika (1869.), nakon što je otkrio jezera Mweru i Bangweulu. Naredne godine (1870.) započeo je istraživanje iz Ujijija na jezeru Tanganyika krečući se prema području koje se nalazi zapadno od jezera. To ga je učinilo prvim Europljaninom koji je putovao rijekom Lualaba u današnjem Zairu.
Nakon nestašice koja je uslijedila na putu vratio se u Ujiji gdje se susreo s angloameričkim novinarom Mortonom Stanleyem koji će izreći, kasnije čuvenu, rečenicu: "Dr. Livingstone, I presume?". Nakon ove ekspedicije Livingstone i Stanley zajedno su istraživali područje sjeverno od jezera Tanganyika. Kasnije se Livingstone samostalno upustio u istraživanje izvora rijeke Nil. Preminuo je u mjestu Chitambo (danas: Zambija), najvjerovatnije 30. travnja 1873., a pronađen je mrtav 1. svibnja. Njegovi sljedbenici sahranili su njegovo srce u dnu drveta ispod kojega je preminuo, a njegovo su tijelo prenijeli u Zanzibar na istočnoj obali. U travnju 1874. njegovi ostaci sahranjeni su u Westminster opatiji u Londonu. Livinstone se danas smatra jednom od najvećih modernih istraživača Afrike i jednim od pionira borbe za ukidanje trgovine robljem.