Horst Mahler rođen je 23. siječnja 1936. u građanskoj obitelji u mjestu Haynau (Donja Šleska). Danas mjesto nosi ime Chojnów i nalazi se u Poljskoj. Tijekom studija postao je odvjetnik izvanparlamentarne oporbe (APO) i suosnivač Njemačkog socijalističkog studentskog saveza (SDS). Nakon što je završio pravo radio je u jednom uglednom berlinskom odvjetničkom uredu, ali kako je sve više zastupao klijente s političke ljevice gubio je one iz gospodarstva. Kao jedan od suosnivača socijalističkog odvjetničkog kolektiva, zastupao je ideologa ljevice Rudija Dutschkea, a nakon atentata na njega uključio se akcije protiv nakladničke kuće Springer (desno orijentirana nakladnička kuća). Branio je Andreasa Baadera i Gudrun Ensslin (1969.) zbog podmetanja požara u robnoj kući. Kad su godinu dana kasnije njih dvoje oslobođeni uz pomoć nasilja Mahler je s njima, Ulrike Meinhof, Astrid Proll i još 20 simpatizera otišao u ilegalu.
Potom je osnovana teriroristička organizacija RAF (Red Army Fraction). Skupina je u Jordanu prošla palestinski trening u oružanoj borbi. Ipak, Mahler je uhićen tek nekoliko mjeseci nakon toga te je zbog osnivanja kriminalne organizacije i teške pljačke osuđen na 14 godina zatvora. Nakon deset godina služenja kazne pušten je na slobodu zahvaljujući angažmanu svog odvjetnika, tada predsjednika Mladih socijaldemokrata i budućeg premijera pokrajine Niedersaschsen, budućeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. Odvjetnička dozvola mu je vraćena 1988. pa je ponovno otvorio odvjetnički ured. U zatvoru Mahler se preobratio u kritičara lijevog terorizma i došao do, kako je tada sam napisao "unutarnjeg oslobađanja od dogmatske revolucionarne marksističko-lenjinstičke teorije". Ipak, njegova se transformacija nije zaustavila na odricanju od lijevog terorizma. Nakon desetljeća tišine 1998. javnost je uzbunio člankom u desničarskom listu Junge Freiheit, u kojem je objasnio navodnu povezanost šezdesetosmaškog pokreta i razvoja nove desničarske ideologije. Uslijedio je Pamflet o stanju naroda, kojim se Mahler obratio "Nijemcima koji to još žele ostati", a zatim i osnivanje nacionalnog pokreta "Za našu zemlju, za sve koje žele da Njemačka ostane Njemačka".
Polazeći od teorije urote židovskog financijskog kapitala govori o tajnoj vladavini dirigenata globalnog gospodarskog i financijskog sustava, a u argumentaciji citira podjednako i "Industriju holokausta" Normana Finkelsteina i ideologa izraelske stranke Sas, rabina Ovadiu Yosifa, koji tvrdi da su u holokaustu ubijeni grešnici. Rasistička ubojstva i nasilje neonacista opravdava kao izraz "prirodne, gotovo instiktivne, obrambene reakcije naroda protiv pretvaranja u afro-euro-azijatsku miješanu rasu".
Prema njemu treba okončati "židovsku vladavinu i muslimansku okupaciju u njemačkim radionicama" te krenuti u borbu protiv Sjedinjenih Država koje, na putu prema svjetskoj dominaciji žele, po Mahleru, uništiti Njemačku. Sve ove teze umotane su i u prihvatljive argumente o negativnim posljedicama globalizacije, materijalizmu i ljudskoj praznini. Mahler sebe zove "nacionalnim integralistom" i želi okupiti sve što je njemačko, i ljevicu i desnicu, siromašne i bogate, mlade i stare, a svi oni trebaju postati "narodna zajednica" koja će stvoriti idealnu državu. Ona će se sastojati od vlade i naroda, bez političkih stranaka. Narod bi svoju volju trebao izražavati preko interneta, a time će biti "ojačana politička kompetencija naroda i uništena lažna demokracija". Njemačka, prema Mahleru, treba biti oslobođena "hegemonije američke istočne obale". I dok se protiv američkog imperijalizma Mahler borio početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća s lijevih pozicija, danas se bori s pozicija nacionalne revolucije. U svojim napisima on izlaže i program protiv nezaposlenosti zaustavljanjem zapošljavanja stranaca i mjere usmjerene na rješavanje prometnog kaosa zabranom tranzita stranih automobila i kamiona kroz Njemačku, kao i uvođenje obaveznog korištenja sredstava javnog prijevoza za strance koji žive u Njemačkoj. Najstrože mjere uveo bi u ratu protiv narkomanije pa predlaže da se svi kod kojih se nađe droga kazne zatvorom i prisilnim radom. U siječnju 2001. berlinska odvjetnička komora izbacila ga je iz članstva, a njemačko tužiteljstvo pokrenulo je istragu protiv njega.
U listopadu 2007. na sudu u Cottbusu osuđen je na šest mjeseci zatvora bezuvjetno zbog pozdravljanja pozdravom 'Heil Hitler'. U travnju 2008. u bavarskom mjestu Erding protiv njega je također vođen sudski postupak zbog širenja rasne mržnje i uporabe zabranjenih simbola. Početkom 2009. osuđen je na šest godina zatvora zbog održavanja govora u kojem je negirao holokaust.