Marko MarulićHrvatski književnik, često nazivan i ocem hrvatske književnosti, rođen je 18. kolovoza 1450. u Splitu. Oboje roditelja, otac Nikola i majka Dobrica (rođ. Obirtić) bili su plemići. Pored najstarijeg Marka bračni par Marulić imao je još šest sinova i dvije kćerke. Obitelj se hrvatski nazivala Pečenić, a u XV. stoljeću po humanističkom je običaju latinizirala svoje prezime u Marulus ili De Marulis. Marulić je u Splitu (1460. - 1470.) pohađao humanističku školu koju je vodio talijanski humanist Tideo Acciarini.

Tu započinje svoje stvaralštvo potaknut Ovidijevim djelom Metarmorfoza pišću distihe o mitskim likovima. Nakon završene humanističke škole odlazi u Padovu gdje studira pravo. U Mlecima je (1477.) tiskana knjiga Jurja Šižgorića Elgiarum et carminum libri tres. Marulićeva pohvalnica, koju je Šižgorić uvrstio u knjigu, prvo je Marulićevo tiskano djelo. Po završetku studija prava vraća se u rodni Split gdje će provesti glavninu života. O njegovom mladalačkom životu postoje dva suprostavljena mišljenja. Prema jednom živio je slobodnijim životom poput većine ondašnjih renesansnih mladih plemića. Tako je, primjerice, sa svojim prijateljem Dminom Papalićem imao vezu s istom djevojkom. Papalić je ubijen prilikom jednog susreta s tom djevojkom. To na Marulića ostavlja snažan dojam te on mijenja svoj način života iz korijena. Dok se prema drugom mišljenju drži kako je od same mladosti živio krepkim životom.

Kako bilo, živo sudjeluje u gradskom životu Splita. Tako je ostalo zabilježeno u gradskim arihivma da je bio gradski sudac, svjedok pri nagodbama i ugovorima, zastupnik u parnicama, izvršitelj oporuka i tužitelj. Istovremeno stvara na književnom polju. Tako 1499. dovršava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca) gdje zbori o katoličkom moralu te daje upute kako se pridržavati katoličkoga morala, a sve oslikava primjerima iz Evanđelja i života svetaca. Naredne godine dovršava hrvatski prijevod djela Tome Kempenskoga De imitatione Christi. U studenome 1500. hodočasti u Rim, a već godinu kasnije (1501.) dovršava ep Judita u kojem doseže svoj najveći pjesnički domet. U tom djelu hrabri i potiče vlastiti narod na obranu domovine. Iste godine (19. srpnja) upućuje psimo splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu Ćipiku s zabilješkom o Juditi, a u kojem kaže: "Izradio sam jedno djelce u stihu na našem materinjem jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži pripovijest o Juditi i Holofernu (...). Sastavljeno je na pjesnički način, dođite i pogledajte ga, reći ćete kako i slavenski jezik ima svojega Dantea." U razdoblju od 1510.-1517. radi na epu Davidiadas (Davidijada), a tom periodu nastaje i spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske duše). U tom djelu prvi puta u povijesti koristi se riječ psihologija te se Marulić danas smatra njezinim tvorcem.

Oporuku sastavlja 14. lipnja 1521. i u njoj popisuje listu knjiga iz svoje knjižnice. Tri godine kasnije, 5. siječnja 1524. umire u rodnom Splitu. Pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane.

Nazad