Aktualna njemačka kancelarka Angela Merkel rođena je kao Angela Dorothea Kasner 17. srpnja 1954. u Hamburgu. Njezin otac Horst luteranski je svećenik rodom iz Berlina, a majka Herlind (rođ. Jentzsch) učiteljica engleskog i latinskog jezika. Uz Angelu imali su još dvoje djece - sina Marcusa (rođ. 1957.) i kćerku Irene (rođ. 1964.). Kao dijete Angela je imala strah od silaska niz stepenice protiv kojeg se dugo borila. U školi je bila najbolji učenik i žarko je željela postati profesorica. Nakon završene srednje škole upisala je fiziku na sveučilištu u Leipzigu (1973.). Uz studij radila je kao konobarica u diskoteci. Prisjećajući se tih dana Merkel kaže: "Dobijala sam dodatnih 20 do 30 pfeniga za svako piće koje sam prodala, što je značilo dodatnih 20 do 30 maraka svaki tjedan. S tim sam otplaćivala najamninu stana."
Za vrijeme studija (1977.) udala se za godinu dana starijeg Ulricha Merkela. Kasnije će o tome reći: "Vjenčali smo se jer su se svi vjenčavali. Zvuči glupo, ali nisam ušla u taj brak dovoljno ozbiljno." Naredne godine (1978.), po završetku studija, preselili su se u istočni Berlin u ruinirani stan u kojem nije bilo ni zahoda ni tople vode. Ulrich je naredne tri godine proveo sređujući stan kako bi ga učinio podnošljivim za stanovanje. Za to vrijeme Angela je pripremala svoj doktorat kojeg će 1986. obraniti kod profesora Joachima Sauera, koji će joj kasnije postati drugi suprug. Poslije razvoda od prvog supruga zadržala je njegovo prezime, možda i zato da je ne povezuju s ocem jer nije dijelila njegove ljevičarske političke stavove. Poslije razvoda jedno će vrijeme živjeti sama, a potom će godinama žijveti u izvanbračnoj zajednici s kvantnim matematičarem Joachimom Sauerom koji je od nje pet godina stariji i iz prvog braka ima dva sina.
U sve više rastući demokratski pokret u komunističkoj Njemačkoj uključuje se 1989. Nakon pada Berlinskog zida postaje članicom novonastale stranke Demokratski pokret. Na prvim i posljednjim demokratskim izborima u istočnoj Njemačkoj postaje glasnogovornicom istočnonjemačke vlade. Na prvim općim izborima nakon ujedinjenja dvije Njemačke u prosincu 1990. izbarana je za zastupnicu u Bundestagu. Njezina se stranka ujedinila sa zapadnonjemačkom Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) te je postala ministrica za žene i mladež u vladi Helmuta Kohla. Koliko je povjerenje uživala kod Kohla rječito govori podatak da su je mediji godinama nazivali "Kohlovom djevojčicom". Zahvaljujući upravo svom mentoru Kohlu 1994. stala je na čelo ministarstva okoliša, zaštite prirode i sigurnost nuklearnih reaktora. Četiri godine kasnije (1998.), kada je Kohl poražen na izborima za Bundestag Merkel postaje glavna tajnica stranke, a iste godine stupa u brak s Joachimom Sauerom. Rejting stranke naglo pada 1999. zbog skandala oko nezakonitih donacija koje su uplaćivane na račun CDU-a. Kao odgovorna osoba označen je Helmut Kohl, tada na mjestu počasnog predsjednika stranke, ali on je odbio objelodaniti imena donatora. Posve neočekivano Merkel je potom objavila imena donatora i otvoreno pozvala stranku da se distancira od Kohla. No, Kohl se nije okomio na Angelu već je verbalno napao svog nasljednika na mjestu predsjednika CDU-a Wolfganga Schäublea. Došlo je do javne polemike koja je mjesecima potresala Njemačku. U konačnici i jedan i drugi su se dodatno iskompromitirali jer se doznalo da je Schäuble od lobista primio nedopuštenu donaciju od 100 tisuća njemačkih maraka. U takvoj situaciji Schäuble je morao odsupiti s mjesta predsjednika CDU-a, a na njegovo mjesto zasjela je Angela Merkel. Na novu dužnost izabrana je 10. travnja 2000. postavši tako prva žena na mjestu predsjednika CDU-a.
Ipak na parlamentarnim izborima 2002. nije dobila dovoljnu potporu unutar vlastite stranke, a niti potporu sestrinske stranke bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) te se kao vođa oporbe nametnuo lider CSU-a Edmund Stoiber. U srazu sa socijaldemokratskim kandidatom i tadašnjim kancelarom Gerhardom Schröderom Stoiber je izgubio izbore, a Merkel se potom nametnula kao vođa oporbe. Na mjestu lidera oporbe zalagala se za reformu njemačkog gospodarstva i zakonodavstva kojim bi se poslodavcima omogućilo da lakše otpuštaju radnike te povećaju broj radnih sati u tjednu. Istovremeno zalagala se za smanjenje socijalnih prava, a sve u cilju povećanja konkurentnosti njemačkog gospodarstva. Tražila je i jačanje njemačko-američkih veza te je u proljeće 2003., unatoč suprotnom stavu javnosti, podržala američku invaziju na Irak nazivajući je neizbježnom te optužujući kancelara Schrödera za antiamerikanizam. To je izazvalo kritike s druge stranke te je Merkelovica etiketirana kao američka poslušnica. Kritizirala je Schröderovu vladu zbog podrške Turskoj da postane članica Europske unije te kao alternativu ponudila privilegirano partnerstvo.
Krajem svibnja 2005. koalicija CDU i CSU imenovala je Angelu Merkel za svog kandidata za kancelarsko mjesto na parlamentarnim izborima iste te godine 18. rujna. Koalicija kojoj je Merkel bila na čelu odnijela je tijesnu pobjedu osvojivši 35,3 % glasova dok je koalicija socijaldemokrata i zelenih dobila 34,2 % glasova. U prvi mah obje su koalicije proglasile pobjedu na izborima, a nakon tri tjedna pregovora dogovorena je velika koalcija CDU, CSU i SPD-a. Na mjesto kancelara Njemačke prvi put u povijest došla je žena, a zauzvrat SPD je dobio 8 od 16 ministarstva u novoj vladi. U svom prvom obraćanju javnosti s mjesta kancelara (30. studenog 2005.) objavila je kako su njezini glavni ciljevi unaprijeđenje njemačkog gospodarstva i smanjenje broja nezaposlenih. Nakon prvih sto dana provedenih na kancelarskom mjestu anketa je pokazala da Merkel ima najveći postotak potpore javnosti otkako se (od 1949.) takva anketa provodi.
Obrazlažući Merkelin uspjeh i put do samog vrha njemačke politike analitičari ističu kako je Merkel znala iskoristiti činjenicu da je u političkoj orbiti ujedinjene Njemačke trebao biti netko iz istočne Njemačke, kako bi se naglasili integracijski procesi i briga za interese tih građana. Sretna je okolnost za nju bila da su se neki od političara koji su imali veće šanse postati Kohlovi bliski suradnici kompromitirali kada je otkriveno da su surađivali s ozloglašenom istočnonjemačkom tajnom službom Stasi.