Srbijanska političarka Nataša Mićić (rođ. Jovanović) i prva žena predsjednik Srbije rođena je 2. studenoga 1965. u Titovom Užicu (danas: Užice). Kako na triput ponovljenim predsjedničkim izborima u Srbiji nije izabran novi predsjednik Srbije na mjesto predsjednika Srbije, potpuno nenadano i silom zakona 30. prosinca 2002., zasjela je Nataša Mićić. Za to je najviše zaslužan njezin stranački vođa Goran Svilanović na čiji je prijedlog postala potpredsjednica Skupštine Srbije. Zatim se nakon povlačenja predsjednika Skupštine Dragana Maršičanina, po automatizmu, uspela na višu stepenicu. Čim je zasjela na novu dužnost zastupnici su se uvjerili kako Nataša nije samo lijep ukras već energična i stroga političarka.
Nakon završenog Pravnog fakulteta u Beogradu vratila se u rodno Užice gdje se zaposlila kao tajnica u Općinskom sudu. Nakon nekog vremena u Užicama i okolici postala je poznata po glasnim osudama srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te jer se aktivno uključila (1996.) u djelovanje režimu mrske oporbene stranke Građanski savez Srbije. Stoga je bila primorana napustiri radno mjesto u državnoj ustanovi. Poslije odlaska iz Općinskog suda sa suprugom svoje sestre otvorila je odvjetinički ured. Na užičkim sudovima besplatno je branila uhićene Miloševićeve protivnike, zabranjene elektronske i tiskane medije, kao i članove organizacije mladih Otpor. Ta organizacija kasnije će odgirati značajnu ulogu u rušenju Miloševića s vlasti. Kada su uoči jugoslavenskih predsjedničkih i srpskih parlamentarnih izbora u rujnu 2000. zemlju zahvatili valovi masovnih prosvjeda i kada je pad Miloševićeva režima bio sve bliži Nataša Mićić mogla se vidjeti kako po Užicu lijepi plakate s proturežimskim porukama: "Gotovo je!" i "Puk'o je!". Nakon što je vlast pokušala krivotvoriti rezultate izbora i time pobjedu Vojislava Koštunice pretvoriti u poraz rijeke građana slile su se u Beograd s namjerom da prosvjeduju protiv mutnih poslova vlastodržaca. Prosvjednicima su se pridružile Nataša Mićić i njezina prijateljica Ljiljana Lukić koje su se polovnom Ladom krenule za Beograd, a na vozilu su bili izvješeni Koštuničina slika i natpis: "Thelma i Louise, GSS Užice".
Na spomenutim izborima Mićić je bila na listi Građanskog saveza Srbije, na mjestu broj 161. Naravno, bila je na preniskom mjestu, ali kada su oporbene stranke uspjele izboriti pobjedu Goran Svilanović predložio ju je za dužnost potpredsjednice Skupštine Srbije. Time je postala prva žena u povijesti Srbije na mjestu potpredsjenice parlamenta. Ono što je zanimljivo jeste da je oba puta to učinjeno bez izbora. U svojim istupima u medijima naglašava kako nije sretna što joj se sve to dogodilo imenovanjem, a ne izborom te da se stoga ne osjeća pobjednicom jer nije sudjelovala u izbornoj utrci. Kada je postala predsjednica skupštine Srbije i zamrznula odvjetničko zvanje ponudili su joj stan u Beogradu, ali ga je odbila. Stoga svaki puta kada je zasjedanje skupštine Nataša ujutro krene automobilom iz Užica za Beograd. No, ni u Užicu nema vlastiti stan ili kuću. Stanuje u kući oca Vojislava (po zanimanju pravnik) i majke Ljiljane (po zanimanju elektrotehničarke) u kojoj osim njezina supruga Midoraga Mićića, vlasnika računalne tvrtke i kćerke Anđele, još živi i obitelj njezine sestre Slađane. Ipak ubrzo će se, prema zakonskom propisu, morati preseliti u predsjedničku rezidenciju na Dedinju u kojoj je ranije živio Slobodan Milošević. Natašin muž odlučno je najavio kako se neće pojavljivati na ceremonijalnim događanjima zajedno sa suprugom jer mu je već sada preko glave što ga zovu prvim gospodinom Srbije.
Vrijedno je spomenuti kako je Nataši Mićić uspjelo ono što nije nikome prije toga - 'naučila je redu' Vojislava šešelja koji se nije primirio ni nakon njezine treće opomene da ne ometa rad Skupštine i prestane s uvredama. Posve hladno zapovijedila je skupštinskim redarima da šešelja silom izbace iz skupštinske dvorane. Redari su je bespogovorno poslušali i bez trunke nježnosti izbacili šešelja i četvoricu zastupnika iz njegove stranke. Jedan je čak zadobio i ozljede. Zamoljena da komentira incident rekla je: "Oni su mislili da kao žena neću imati snage nositi se s njima. Prevarili su se!" U oporbenim krugovima njezino postavljanje na novu funkciju dočekano je 'na nož'. O tome slikovito govore naslovi iz oporbenih glasila: "Tko ne izabere predsjednika - dobiva predsjednicu!", "Cijela zemlja na Nataši Mićić!", "Nataša pobijedila glasovima neizašlih!". Bogoljub Pejčić u listu Srpska reč napisao je ljubomorno-podcjenjivački članak u kojem se dobro ocrtava što njezini politički protivnici misle o njoj. Dio članka glasi: "Od općinskog sudskog referenta, preko provincijalnog odvjetničkog pripravnika i bez drugih stepenica - do najviše kote vlasti, odakle će kao član Vrhovnog savjeta obrane zapovijedati vojskom i rješavati strategijske probleme oružane sile zemlje, uz samo jednu jedinu radnu referencu - da pripada Građanskom savezu Srbije, liliputanskoj stranci koja se dosad potvrđivala na izborima brojem pristalica u promilima, ali koja vlada parlamentom, diplomacijom, Beogradom, a od sada bogme i Srbijom. Dakle, gospođa bajkovite biografije..."
Upitana zašto se upustila u politiku kada je poznato da je uspješna odvjetnica, te da izvrsno svira klasiku na klaviru odgovorila je: "Nisam nadarena kao Đorđe Balašević, politički karikaturist Predrag Korkasić - Corax ili pak kao bubnjar Bane Đuričić, pa sam se odlulučila učlaniti u neku stranku." Natašu Mićić često uspoređuju s Nicol Kidman, ali ona na to odgovara: "Više bih voljela da me uspoređujete s Indirom Gandhi i Margaret Thatcher!" Trenutačno je zastupnica u Narodnoj skupštini Srbije i dopredsjednica Liberalno-demokratske stranke.