Srbijanski političar Dragoljub Mićunović rođen je 14. srpnja 1930. u mjestu Topolica na jugu Srbije. Rano je djetinstvo proveo u Skoplju gdje mu je otac bio u državnoj službi. Nakon bugarske okupacije Makedonije njegova je obitelj protjerana u Srbiju. Kao prognanici nastanjuju se u mjestu Merdar gdje Dragoljub pohađa gimnaziju. Po zavrešetku rata školovanje nastavlja u Kuršumliji i Prokuplju. U mladosti je robijao na Golom otoku. Razlog je bio taj što je 1948. odbio preporuku nekog glavešine iz Okružnog komiteta da bojkotira daljnju rođakinju čiji je muž, nakon rezolucije Informbiroa, robijao na Golom otoku. Revoltiran mladi je Mićunović, iako član komunističke stranke, opsovao majku glavešini. Ubrzo je izbačen iz komunističke stranke, a zatim je osuđena na 20 mjeseci zatvora. S Golog se Otoka vraća 1950., polaže maturu u Prokuplju i upisuje se na studij filozofije na beogradskom Filozofskom fakultetu.
Kao student objavljuje književne kritike i filozofske tekstove. U isto vrijeme čest je posjetitelj na Kazališnoj akademiji gdje prati predavanja iz kazališne režije. Diplomira 1954. te odlazi u Kruševac gdje tri godine predaje filozofiju i psihologiju u Učiteljskoj školi i gimnaziji. S grupom mjesnih intelektualaca pokreće list Bagdala, piše kazališne kritike i režira predstave u lokalnom kazalištu. Istovremeno studira pravo na beogradskom Pravnom fakultetu. Poslije tri godine vraća se u Beograd i posvećuje reformama u školsvu u okviru Zavoda za školstvo i Pedagoškog instituta. Na poziv svojih bivših profesora prijavljuje se na natječaj za asistena na katedri za filozofiju te je, unatoč protivljenju partijskog komiteta Sveučilišta, izabran za asistenta. Tada postaje još aktivniji te na Filozofskom fakultetu brani doktorsku tezu iz područja logike društvenih istraživanja i predaje povijest socijalnih i političkih teorija na Odjelu za filozofiju i sociologiju. Aktivan je u redakciji časopisa Filozofija, savjetu časopisa Praxis te odboru korčulanske filozofkse škole. U političke je vode ušao prvi puta 1968. kao jedan od vođa studentskog pokreta kada je bio predsjednik Akcijskog odbora. Zbog toga je uhićen i oduzeta mu je putovnica.
U siječnju 1975. Skupština SR Srbije donosi odluku kojom proglašava Dragoljuba Mićunovića, s još sedam profesora, politički nepodobnim za profesorski rad. To je značilo da mu je daljni rad na Sveučilištu onemogućen. Nakon toga Mićunović odlazi u Njemačku na Sveučilište u gradu Konstanzu. Nakon povratka u Beograd 1983. bavi se znanošću na Institutu za filozofiju i socijalnu teoriju na mjestu direktora. Članom Jugoslavenskog foruma za ljudska prava postaje 1988. Godinu dana kasnije (1989.) jedan je od osnivača Demokratske stranke, prve oporbene stranke u Srbiji. Na osnivačkoj skupštini 1990. izabran je za predsjednika stranke.
Na prvim višestranačkim izborima u Srbiji, nakon pada komunističkog jednostranačja, izabran je za zastupnika Narodne skupštine Srbije. Kao republički zastupnik izabran je za delegata u Vijeću Republika Savezne Skupštine SFRJ. Na saveznim izborima 1992. izabran je za saveznog zastupnika na listi Demokratske stranke. Na izvanrednoj sjednici stranke (1994.) smenjuje ga Zoran Đinđić, kojeg će Mićunović zbog toga okriviti za oceubojstvo. Nakon toga godinama nisu razgovarali. Po odlasku s mjesta predsjednika Demokratske stranke s grupom srbijanskih intelekturalaca utemeljuje Centar za demokraciju i pokreće časopis Dijalog. Novu stranku, nazvanu Demokratski centar, osniva 1996. i biva izabran za njezina prvog predsjednika. Iste godine kao član oporbene koalicije Zajedno ponovno je izabran za zastupnika u saveznom parlamentu u Vijeću građana.
Tri godine kasnije (1999.) začinje inicijativu za stvaranje nove koalicije - Dan. Koaliciju su činile tri stranke (Demokratski centar, Demokratska alternativa i Nova demokracija). U rujnu iste godine (1999.) poziva sve srbijanske oporbene stranke da se ujedine organizirajući Okrugli stol oporbenih stranaka u Srbiji koji će u konačnici dovesti do stvaranja koalicije DOS. Na saveznim izborima u listopadu 2000., kao jedan od lidera DOS-a, opet je izabran za saveznog zastupnika u Vijeću građana. Na utemeljiteljskoj sjedinici izabran je i za predsjednika Vijeća građana. Kada je u ožujku prestala postojati Savezna Republika Jugoslavija i oformljenja Državna zajednica Srbije i Crne Gore izabran je za predsjednika Skupštine Srbije i Crne Gore (bivše savezne skupštine). Na izborima za predsjednika Srbije u studenome 2003. jedan je od kandidata, ali gubi od kandidata desno-ekstremističke Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića.