Ljerka Mintas rođena je 26. siječnja 1952. u Zagrebu. Otac Vladimir bio je odvjetnik u skladu s obiteljskom tradicijom, koju prekida tek dolazak Ante Pavelića na vlast. U vladi NDH njezin otac obavlja razne dužnosti, a posljednju je obavljao u veleposlanstvu NDH u Berlinu. Zbog toga komunisti ga osuđuju na smrt, ali kazna biva preinačena u zatvorsku. Godinu dana nakon izlaska iz zatvora rađa se kćerka Ljerka. Ljerka od malih nogu uči engleski jezik, pristojno se ponaša, te s peticama završava osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Iz tih vremena datira i njezin nadimak Buba. Ambiciozna Buba upisuje Pravni fakultet, ali i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Uskoro ostavlja književnost ali ne i društvo s Filozofskog fakulteta u kojem su: Ivan Zvonimir Čičak (s kojim je prvi put zaplesala), Dražen Budiša (koji je njezina prva ljubav), a sa Zvjezdanom Znidarčić poslije će prvi puta biti u zatvoru.
U Predsjedništvu Saveza studenata zadužena je za odnose s inozemstvom. U čistkama nakon 1971. godine optužena je za sudjelovanje u pisanju poziva na studentski štrajk, no kad je ustanovljeno da sporni letak nije ni vidjela, osuđena je zbog verbalnog i fizičkog napada na jednog profesora Pravnog fakulteta. Premda su ostali profesori svjedočili kako to nije točno. Ljerka je ipak provela 40 dana u zatvoru u Vukomercu. Nakon izlaska iz zatvora često je odlazila u posjet ostalim zatvorenim studentima i odnosila im hranu. Poslije zatvorskog iskustva posvećuje se studiju i 1975., kao jedna od najboljih studentica, diplomira na Pravnom fakultetu. Odmah nakon završetka studija prošla je pripravnički staž u odvjetničkoj pisarni, te je 1979. položila pravosudni ispit. Akademski stupanj magistra stekla je 1986., a tri godine kasnije (1989.) i doktorat pravnih znanosti.
Nakon kratkog razdoblja rada u RIZ-u, 1980. posvetila se znanstvenom radu u Jadranskom zavodu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao znanstvena suradnica. U nekoliko je navrata kao voditeljica i članica državne delegacije sudjelovala u radu međunarodnih vladinih organizacija te specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda. Odvjetničku je karijeru žrtovala za brak s odvjetnikom Zvonimirom Hodakom. U tom braku roditi će se kćerka Ivana koju će 2008. ubiti Mladen šlogar koji je nakon gubitka posla postao beskućnik, a za tu situaciju krivio je Ivaninog oca. Odustavši od odvjetništva posvetiti će se drugim pravničkim poslovima i u Instutut za pomorsko pravo pri HAZU specijalizirati se za međunarodno pomorsko pravo.
Početkom višestranačja u Hrvastkoj postati će jedna od prvih članova (1989.) HSLS-a. Od travnja 1991. četiri će mjeseca raditi kao savjetnica predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za pomorsko pravo. Od 1992. volontira kao šefica Hrvatskog ureda pri promatračkoj misiji Europske unije. Na izborima 1993. nalazi se na listi HSLS-a, ali će ipak prijeći u HDZ i postati pomoćnicom ministra pomorstva, prometa i veza (22. veljače 1993.). Zbog neslaganja s ministrom Ivicom Mudrinićem (8. lipnja 1995.) podnosi ostavku na mjesto pomoćnice. Sutradan je imenovana savjetnicom predsjednika vlade za pomorstvo. Nakon što na premijersko mjesto dođe Zlatko Mateša postaje potpredsjednica vlade zadužena za unutarnju politiku i društvene djelatnosti. U vladi se bavila svim i svačim - denacionalizacijom, pobačajem, pravosuđem, prosvjetom, pregovorima s Bošnjacima i suđenjem u Haagu. Iz tog perioda ostala je upamćena njezina izjava da je svjedočenje Stipe Mesića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine "amoralno". Također ostao je zapamćeno i njezino izvješće o stanju ljudskih prava, kada je izjavila kako kritičari gledaju samo "pojedinačne slučajeve kršenja ljudskih prava".
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana od 2. ožujka 1998. postala je prva hrvatska ministrica za europske integracije. Na toj dužnosti ostaje do 3. siječnja 2000. kada HDZ gubi izbore i vlast preuzima koalicija šest oporbenih stranka. U HDZ-u ostaje do listopada 2002. kada je istupa iz te stranke revoltirana smjenom čelništva HDZ-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Također vjerovatan razlog ovog postupka je taj što je nakon posljednjeg stranačkog sabora - kada je bila na listi Sanaderovog protukandidata Ivića Pašalića - istisnuta iz najužeg stranačkog vrha.