Lucije Dimitrije Neron (lat. Lucius Domitius Nero), sin Agripine i Gneja Domicija Ahenobarba, rođen je 15. prosinca 37. u okolici Rima. U dječačkoj dobio zvao se Domitius. Njegova majka izravni je potomak rimskog cara Augusta. Na tron rimskog cara dovela ga je majka nakon što je prethodno otrovala svoga muža cara Klaudija (vladao 41. - 54.), koji joj je ujedno bio i ujak. Njezina želja da vlada preko sina bila je toliko izražena da je na kovani rimski novac osim lika cara Nerona dala uporedo iskovati i svoj lik. Zasjevši na tron Neron je nastavio politiku cara Tiberija (vladao 14. - 37.) te je vodio oštru borbu protiv rimske aristokracije (senatorskog staleža), koja se protivila sužavanju prava Senata i jačanju carske vlasti. U početku je vladao umjereno zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika Seneke i pretorijanskog preferkta Bura i supruge Oktavije. Međutim uskoro se ispostavilo da je Neron svirep vlastodržac. U skladu s tim pogubio je mnoge ugledne Rimljanje i konfiscirao njihovu imovinu. Godine 55. dao je otrovati svoga brata Britanika. To je bio samo uvod u njegove zločine. Četiri godine kasnije (59.) otišao je tako daleko da je ubio čak i vlastitu majku. Nešto kasnije (62.) ubio je Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju ljubavnicu Popeju Sabinu. Nekoliko godina kasnije nju je istukao do smrti. I s trećom suprugom Statilijom Mesalinom priča se ponovila - dao ju je ubiti.
Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je dražiti Aleksandra Makedonskog te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu Crnog mora i Etiopiju. Mnogo je novca trošio na kazalište, cirkuske igre i raskošan život. Uobražavao si je da je velik umjetnik te se često pojavljivao u kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u utrci dvokolica. Zbog opterećivanja državne blagajne, koje se posebice osjetilo u provincijama kroz nove poreze, za njegove vladavine buktali su ustanci u Britaniji, španjolskoj, Galiji i Judeji. Nakon velikog požara u Rimu (64.) nezadovoljstvo je zahvatilo i Rim jer su glasine za požar krivile Nerona. Poslije požara organizirao je pomoć Rimljanima koju su u požaru ostali bez svojih domova te je započeo radove na obnovi Rima. Ipak na dobrom dijelu izgorenih kuća dao je sebi sagraditi novu palaču poznatu pod imenom Domus Aurea. Istovremeno s obnovom grada započeo je i sa sustavnim progonima kršćana jer je njih smatrao krivim za paljevinu Rima.
Uskoro otkriva veliku zavjeru (65.) kojoj je cilj njegovo svrgavanje s vlasti. U uroti su sudjelovali vojni časnici, državni službenici, senatori pa čak i filozofi. Otkriven je ukupno 41 zavjerenik zahvaljujući njihovim robovima koji su svoje gospodare odali Neronu. Nakon otkrivanja urote dao je pogubiti 18 urotnika, a ostale je ili protjerao iz zemlje ili im je oprostio sudjelovanje u zavjeri. Seneka, koji je također sudjelovao u zavjeri, počinio je samoubojstvo. Neron je Između 66. i 67. godine posjetio Grčku gdje je sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima dolazi do buna u provincijama (Galija, Hispanja, Germanija), a kada se vratio u Rim Senat je Nerona proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt. Ne želivši da ga ubiju drugi Neron je počinio samoubojstvo 9. lipnja 68. godine.
Po Neronu je nazvan i program Nero - Burning Rom (engl. Neron - Gorući Rim), softver za snimanje podataka na CDR i DVDR medije njemačke tvrtke Ahead Software Gmbh.