švedski političar, vođa švedske Socijaldemokratske radničke stranke i u dva navrata švedski premijer (1969.-1976.; 1982.-1986.). Olof Joachim Palme rođen je u Stockholmu 30. siječnja 1927. Njegov otac bio je nizozemskog podrijetla, a majka Freiin von Knieriem podrijetlom je bila baltička Nijemica. Unatoč pripadnosti visokoj srednjoj klasi i konzervativnom odgoju njegov politički svjetonazor bio je socijaldemokratski. Putujući u zemlje Trećeg svijeta te boraveći u Sjedinjenim Državama, gdje je svjedočio velikoj ekonomskoj nejednakosti i rasnoj podijeljenosti, učvrstio je svoj socijaldemokratski svjetonazor.
školovao se nae Kenyon koledžu u Ohiju, gdje je diplomirao umjetnost 1948. Nakon završenog školovanja u Sjedinjenim Državama jedno je vrijeme putovao ovom zemljom kako bi je bolje upoznao. Potom se vratio u švedsku gdje je upisao studij prava na sveučilištu u Stockholmu. Za vrijeme studija prava postaje članom Socijaldemokratske udruge studenata, a nešto kasnije postaje i predsjednik Unije ujedinjenih studenata. Studij završava 1951. i nakon toga počinje njegov politički uspon. Članom kabineta švedskog premijera Tage Erlandera postaje 1953. Uskoro će s njim postati i dobar prijatelj što će mu pomoći u daljnjoj političkoj karijeri. Pet godina kasnije (1958.) postaje zastupnik u švedskom parlamentu. Dužnost ministra komunikacija preuzeti će 1965., a dvije godine kasnije (1967.) postaje ministar obrazovanja. Kada se Erlander 1969. povukao iz politike Palme postaje premijer i vođa socijaldemokrata te na toj dužnosti ostaje do 1979. kada socijaldemokrati gube vlast.
Nakon gubitka vlasti postaje posebni izaslanik Ujedinjenih naroda te radi na mirnom riješenju iransko-iračkog rata (1980. - 1988.). Danu zadaću, prekidanje ratnih djelovanja, ne uspjeva izvršiti. No, to ne utječe na njegov ugled jer se ta zadaća ionako držala skoro pa neizvedivom. U isto vrijeme obnašao je i dužnost predsjednika Nezvisne komisije za naoružanje i sigurnost. U listopadu 1982. socijaldemokrati ponovo dolaze na vlast, a Palme je opet izabran za predsjednika vlade. Na premijerskom mjestu ostao je sve do kobne noći 28. veljače 1986. kada se sa suprugom Lisbet vraćao iz kinematografa hodajući središnjom štokholmskom ulicom. Kako je inače često običavao - bez tjelohranitelja. Oko ponoći napao ih je nepoznati ubojica ispaljujući dva hitca. Prvi je hitac ubio Palmea, a drugi upućen njegovoj supruzi bio je neprecizan te je ona preživjela napad. U prosincu 1988. uhićen je čovjek s kriminalnom prošlošću Christer Pettersson, kojem je suđeno te je optužen je za ubojstvo. Nakon što se Pettersson žalio na preusudu ona je ukinuta. Početkom devedestih godina prošlog stoljeća u javnost su izašli novi dokazi koji su optuživali Petterssona te je zakazano novo saslušanje. Međutim, Vrhovni sud je odbacio zahtjev za ponovnim suđenjem. Oružje kojim je ubijen Palme, a koje bi moglo biti ključan dokaz, nikada nije pronađeno, a istraga nije dala nikakve rezultate.
Kako to već biva kada su u pitanju nerazjašnjena ubojstva javnih osoba uskoro su se pojavile i brojne teorije. Prema jednoj od njih kao mogući sumnjivac navodi se švedski desni ekstremist Victor Gunnarsson koji je vrlo brzo nakon umorstva Palmea uhićen. Međutim brzo je i pušten na slobodu iako se policija tome protivila. Nakon puštanja Gunnarsson se preselio u Sjedinjene Države gdje je uskoro ubijen. Njegovi poznanici poslije su pričali kako im rekao da je upravo on ubio Palmea. Pojavila su se i nagađanja da je u ubojstvo upletena i skupina Kurda iz švedske. Hans Holmér, policajac koji je vodio istragu, uskoro je smijenjen sa slučaja tako da se istinitost ovih navoda nikada nije uspjela dokazati. Anonimni telefonskim pozivom Londonskoj novinskoj agenciji odgovornost za Palemovo ubojstvo preuzela je i ljevičarska teroristička skupina RAF. švedski novinar Anders Leopold 2008. u svojoj knjizi Det svenska trädet skall fällas iznio je teoriju da je za ubojstvo Palmea odgovoran čilenaski fašist Roberto Thieme. Prema Leopoldovoj teoriji Palme je ubijen jer je pružio utočište brojnim čilenskim ljevičarima nakon državnog udara u Čileu 1973. i svrgavanju legalano izabranog predsjednika Salvadora Allendea. U veljači 2006. na švedskoj televiziji STV emitiran je dokumentarni film u kojem su Petterssonovi poznanici tvrdili da im je on priznao ubojstvo Palmea. No, navodno Petterssonova namjera nije bila ubiti Palmea već mjesnog dilera droge koji je te noći u sličnom odjelu trebao proći istom ulicom kojom je prošao i Palme. Navodno je policija znala da je u tom dijelu grada vrlo aktivna trgovina drogom te je imala i svoje ophodnje. Međutim, 45 minuta prije ubojstva svim ophodnjama je naređeno da napuste položaje. U švedskom fikcionalnom filu Sista kontraktet (Posljednji ugovor) sugegira se da je Palmeovo ubojstvo isplanirala i počinila CIA. Kao razlog ubojstva navodi se čvrsto Palmeovo stajalište da ne dopusti postavljanje nuklearnog naoružanja u Skandinaviji. Ukupni troškovi istrage o Palmeovu ubojstvu na dan 25. veljače 2006. iznosili su 38 milijuna eura.
Palme se protivio politici Sjedinjenih Država u vijetnamskom ratu i prihvaćao je Amerikance koji su odbili služiti američku vojsku. Čak im je davao i azil te je time ozbiljno zaoštrio odnose švedske i Sjedinjenih Država. Na Zapadu je također postao čuven i po svojoj politici aktivne neutralnosti u okviru koje je podržavao prokomunističke oslobodilačke pokrete u zemljama u razvoju. Takva politika bila je u oštroj suprotnosti sa tradicionalnom švedskom politikom neutralnosti. Pored toga Palme je osuđivao miješanje supersila u unutarnje poslove malih država, vjerujući kako švedska kao razvijena demokratska nacija koja ima određeno značenje na svjetskog političkoj sceni ima dužnost progovoriti i o takvim stvarima. Osuđivao je i apartheidu Južnoj Africi te krizirao širenje nuklearnog naoružanja.