Hrvatski izumitelj Slavoljub Penkala rođen je 20. travnja 1871. u mjestu Liptovský Mikuláš u današnjoj Slovačkoj. Rodio se u obitelji Franje i Marije Penkala. Penkalin otac bio je Poljak koji je bio uposlen na radnom mjestu višeg katastarskog inižnjera, a majka Marija (rođ. Hannel) podrijetlom je bila Nizozemka. Po rođenju sinu su dali ime Eduard, a nakon što se Penkala skrasi u Zagrebu kroatizirati će svoje ime u Slavoljub. Još u mladosti Eduard se zanimao za praktičnu mehaniku te je s velikim zanimanjem rastavljao satove kako bi proniknuo u njihov način rada. Osim satova rastavljao je i brave na ladicama kako bi doznao na koji način se pomiče ključ u bravi. Mladi je Penkala pokazivao interes i za prirodu, a posebice su ga se dojmile ptice i leptiri. Uza sve to imao je i glazbenog talenta te je rado svirao razna glazbala.
Osnovu je školu završio u rodnom Liptovský Mikulášu, a gimnaziju je pohađao u mjestu Bielitz (današnja Poljska). Nakon što je maturirao (1892.) upisuje studij medicine u Beču na očev nagovor. Premda ga je zanimao ljudski kostur i funkcije mišića nije mogao podnijeti seciranje te je odustao od studija medicine. Stoga se upisuje na Kraljevsku visoku tehničku školu u Dresedenu gdje će diplomirati 25. ožujka 1898. Studij će završiti s ocjenom dobar. Uz studij pohađa i satove violine gdje upoznaje svoju buduću suprugu, tada studenticu glazbene akademije, a kasnije pijanisticu Emiliju Stoffregen. U tom braku roditi će se dvoje djece - kćerak Thea i sin Edurad. Kao svježe diplomirani student Penkala je već tada znao čitati i ipisati na njemačkom, slovačkom, poljskom i mađarskom jeziku, a služio se i francuskim jezikom.
Nakon završenog studija i vjenčanja s Emilijom Stoffregen mladi se bračni par doseljava u Zagreb. Prva zagrebačka adresa budućeg slavnog izumitelja bila je na tadašnjem Trgu cara Franje Josipa br. 15 (danas: Trg kralja Tomislava br. 17). Tu će Penkala otvoriti svoju prvu radionicu, a 1904. imenovan je kraljevskim kontrolorom mjera. Pri stupanju na dužnost trebao je položiti prisegu, koju će potpisati hrvatskim imenom Slavoljub. Kako je u to vrijeme u Hrvatskoj vršena mađarizacija sveg hrvatskog ova Penkalina gesta protumačena je kao politički istup (što i jest bila). Naravno, mađarskim vlastima taj čin nije se svidio, ali svim hrvatski mislećim ljudima jest.
Ipak Penkala se prvenstveno posvetio svom poslu te je 24. siječnja 1906. patentirao prvu mehaničku olovku pod imenom - penkala. Slijedeće godine (31. svibnja 1907.) patentira i prvo nalivpero s krutom tintom. Potražnja za Penkalinim izumima konstantno se povećava te postojeći prostor radionice postaje pretijesan. Stoga se se radionica seli u Prašku ulicu br. 3. Preselišvi se na novu adresu Penkala je svakog dana točno u 10 h odlazio na ručak u restoran Lovački rog smješten u Ilici. Tu je volio pojesti pržena jetrica ili jaja na oko i popiti kriglu piva. Na povratku u radionicu svratio bi u kavanu Corso gdje bi pijući kapuciner i pušeći cigaretu za cigaretom prelistavao strane časopise zanimajući se za nova tehnička dostignuća.
Te 1906. započinje suradnju s Edmundom Mosterom koja će se otjeloviti u stvaranju zajedničke tvrtke. Potražnja i dalje raste te zajednička tvrtka financira izgradnju nove tvornice olovaka (završena 1911.) u kojoj će biti uposleno čak 800 radnika. Nije ni čudo jer Penkalini izum izvozi se u više od 70 zemalja. U razdoblju od 1912. do 1926. ova će tvornica biti jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Kao ilustraciju kolika je popularnost Penkalina izuma bila na samom početku zanimljivo je reći da je samo na osnovu 10 uzoraka mehaničke olovke koje je odaslao po Europi Penkali stiglo narudžbi za izradu 100.000 olovki. Slijedeći korak u proizvodnji mehaničke olovke bila je izrada grafitnih mina u boji. Tako je kupac kupovinom jedne olovke dobio mogućnost da olovka s jedne strane piše crvenom, a s druge plavom bojom. Nakon već postignutog uspjeha nije posustajao te je počeo stilizirati olovke za različite potrebe, a što je opet donosilo nove narudžbe. Novine su oduševljeno pisale o olovci koju ne treba šiljiti te je stoga uvijek jednake duljine i stoga prikladna za svačiju ruku.
Reklami svojih izuma Penkala je poklanjao veliku pozornost. Tako je 30. listopada 1910. u Grazu praktikant trgovca Brauna, koji je imao pravo zastupstva penkale, reklamirao penkalu. Praktikan je bio odjeven u elegantnu odjeću, a u ruci je nosio ogromnu penkalu poput štapa za šetnju. Mladić se šetao ulicama Graza, a građani su se osmijehivali originalnoj reklami. Međutim, policajac koji je opazio mladića smatrao je kako mladić krši zakon te je "objekt javne seznacije" priveo u policijsku postaju. Gradsko vijeće, nadležno za 
sigurnost, objavilo je da su maske, prerušavanje i maskirne povorke zabranjene i kažnjive te da se maskirane osobe imaju zatočiti. Cijeli slučaj završio je na koncu u novinama. Koliko je pažnje reklamiranju posvećivao Penakla govori i podataka da je on osmislio dizajn zaštitnog znaka svog poduzeća - simpatičnog čovječuljka s ogromnim ušima i špicastim nosom (što je ustvari Penkalina karikatura).
Mehanička olovka nije bila Penkalin prvi izum. Bio je to termofor (1903.) koji se danas drži pretečom termos boce. Iako patentiran taj je izum Penkali pokrao izvjesni Mayer iz Wolfenfelda te je na tržište plasirao termos bocu sa svojim imenom. Nažalost, to nije bio jedini slučaj krađe Penkalinih izuma. Dvije godine nakon termofora (1905.) Penkala je patentom uredu prijavio svoj novi izum - rotirajuću četkicu za zube. Do izuma je došao manje-više slučajno i to ponajviše zbog svoje kćerke. Mala Thea nije voljela prati zube te je prije svakog pranja bježala po kući kako bi izbjegla ovu neugodnu zadaću. Znala je čak i plakati kako bi izmolila da ne mora prati zube. Stoga je Penkala odlučio nešto poduzeti te je nakon nekoliko dana osmislio rotirajuću zubnu četkicu. Ukućanima se izum svidio i Penkala je prijavio svoje novo postinguće patentnom uredu.
Osmislio je i sredstvo za uništavanje insekata tj. insekticid. Često je putovao i odsjedao u različitim hotelima. Znalo se stoga dešavati da ga u hotelskoj sobi uznemiruju razni kukci. Kako tada nije postojalo sredstvo protiv kukaca koje istovremeno ne bi bilo štetno za čovjeka odlučio je tome stati na kraj. Vršeći opite u svojoj radionici došao je do kemijskog preprata za uništavanje raznih kukaca, a preparat je nazvao Krepax. Izumio je i deterdžent te plavilo za rublje. Deterdžent nije patentirao jer nije naišao na razumijevanje novčara i tvorničara, a sam nije imao dovoljno financijskih sredstava da pokrene proizvodnju. Stoga je od njegovog izuma koristi imala jedino njegova supruga koja je tako lakše prala rublje. S plavilom za rublje imao je više sreće. Za taj su izum zanimanje pokazale sve gradske praonice gdje se tada ručno pralo rublje. Princip uporabe plavila bio je taj da se rublje prvo opere, a potom bi se ispiralo u vodi u kojoj je otopljeno plavilo. S vremenom plavilo je ististikivalo iz uporabe dotadašnje sredstvo za bijeljenje koje je nakon dužeg korištenja nagrizalo rublje. Još jedan njegov izum nije naišao na potporu financijera - džepna električna svjetiljka. Unatoč utjecajnim prijateljima koje je imao (zagrebački gradonačelnik Heinzel, arhitket Erlich, kipar Frangeš, Izidor Kršnjavi itd.) nije smogao dovoljno kapitala kako bi mogao otvoriti tvornicu baterija. Izradio je tek nekoliko prototipova za svoje prijatelje. No, ksilolit, preparat za impregniranje željezničkih pragova polučio je uspjeh. Ovim prepratom konzervirali su se željeznički pragovi od truljena zbog djelovanja atmosfere i parazita. Izum je bio važan za sigurnost tada iznimno popularnog željezničkog prometa jer je povećao trajnost drvenih pragova, a taj je problem tada mučilo sve željezničke tvrtke svijeta.
I na području audio tehnike Penkala je dao svoj doprinos te je tako 1908. lijevao prve gramofonske ploče, a godinu kasnije snimao je glasove hrvatskih opernih pjevača na gramofonske ploče. Kako bi snimljeni glas bio što vjerniji originalu usavršio je mikrofon na gramofonu koji je snimao glasove te je uspio dobiti kvalitetniji zvučni zapis. Usavšrio je i gramofonski iglu koja je u to doba rađena od čelika i mogla se uporabiti za slušanje samo dvije ploče. On je pak napravio iglu od kroma koja je mogla odvrtjeti deset ploča, a sinetička dvostrana kromirana igla mogala je odsvirati bez problema i do 40 ploča. Pred 1. svjetski rat vlasti su pokazale interes za Penkalin poboljšani mikrofon na gramofonu te su vlasti Austro-Ugarske na osnovu njegovih inovacija usavršile svoje vojne prislušne radio stanice koje su čak i nazvane Penkala.
Penkala je volio prirodu te je sa sinom Eduardom često promatrao leptire i ptice. Najviše ga je očarao leptir Neptis Lucilla zahvaljujući kojem će dobiti ideju kako konstruirati zrakoplov. Trud će uroditi plodom i 1909. patentnom će uredu prijaviti uređaj za podizanje u zrak i napredovanja (upuhivanje na krila) koji će nazvati po leptiru - Neptis Lucilla. Riječ je o zrakoplovu dvosjedu kojim će u lipnju 1910. i prvi puta javno poletjeti. Zrakoplovom će letjeti Dragutin Novak koji će tako postati prvi hrvatski pilot. Tijekom gradnje zrakoplova sagradio je (23. veljače 1910.) hangar na vojnom vježbalištu na Črnomercu. Tako je stvorio prvo uzletiše u Hrvatskoj i označio rođenje hrvatskog zrakoplovstva. U izgradnju svog zrakoplova uložio je sav novac koji je zaradio prodajom penkala i ostalih svojih izuma. Naime, nitko od zagrebačkih bankara nije bio zainteresiran za financiranje ovog poduhvata.
Njegova je istraživanja prekinuo 1. svjetski rat te se više morao posvetiti prodaji svojih proizvoda. Preminuti će iznenada 5. veljače 1922. u Zagrebu nakon što se sa službenog puta vratio s upalom pluća. Tog 7. veljače masa Zagrepčana okupila se na sprovodu velikog izumitelja kako bi ga ispratila na posljednje počivalište. U posmrtnom govoru Penkalin prijatelj Izidor Kršnjavši reći će: "Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost!" Za života je osmislio oko 80-ak izuma. Osim već spomenutih osmislio je manometar, dinamometar, anodnu bateriju, obrtnu turbinu, propeler za pokretanje helikoptera, uređaj za mjerenje protoka tekućine, pečatne voskove, i mnoge druge.