Pol Pot rođen je 19. svibnja 1925. (prema nekim podacima 1928.) kao Saloth Sar u mjestu Prek Sbauv u kambodžanskoj pokrajini Kompong Thom, sjeverno od Phnom Penha. Bio je drugo dijete bogatog zemljovlasnik s vezama u visokom društvu. Njegova sestra bila je plesačica u kraljevskom baletu u prijestolnici Phnom Penh, gdje je živjela ugodno pod kraljevskom zaštitom. Kada mu je bilo šest godina pridružio se sestri u Phnom Penhu gdje je pohađao školu francuskog jezika. U to doba takvu je privilegiju imalo samo stotinjak Kambodžanaca. Šest je godina proveo u budističkom samostanu, od toga dvije godine kao budistički svećenik.
Zahvaljujući roditeljskim političkim vezama 1949. odlazi u Francusku na studij elektrotehnike zahvaljujući državnoj stipendiji. To je vrijeme, kako će kasnije sam izjaviti, proveo u "čitanju progresivnih knjiga". Tu pristupa Komunistička partiji Francuske 1952., ali nedugo zatim oduzeta mu je školarina te se vraća u Kambodžu (1953.). Razlog je bio posve apolitičan - nije uspio položiti dovoljan broj ispita kakao bi upisao novu fakultetsku godinu. Kolege s fakulteta opisivali su ga kao osobu s lijepim manirima i vrlo ugodnu, ali također i kao osobu koja je puno pričala, ali malo rekla. U doba kad Kambodža stječe nezavisnost (1954.) Saloth Sar živi dvostruki život. Javno u Phnom Penhu predaje u privatnoj školi, a tajno djeluje u ilegalnom komunističkom pokretu. S vremenom uspet će se do samog vrha kambodžanskog komunističkog pokreta (1963.) i utemeljiti komunističke oružane snage pod imenom Crveni Kmeri. Plašeći se policije, koja mu je bila na tragu, napušta kambodžansku prijestolnicu i bježi u Vijetnam. Utočište pronalazi u kampu na kambodžansko-vijetnamskoj granici i tu pod paskom vijetnamskih vlasti provodi dvije godine.
Proamerički general Lol Nol državnim udarom (1970.) s vlasti svrgava princa Norodoma Sihanouka. Pet godina kasnije (1975.) Crveni Kmeri, u koaliciji sa snagama odanim svrgnutom princu i uz potporu komunisitčke Kine, zbacuju s vlasti režim Lon Nola koji bježi u Sjedinjene Države. Snage Crvenih Kmera 17. travnja 1975. ulaze u kambodžansku prijestolnicu, a princ Sihanouk vraća se na vlast. Međutim princ uskoro uviđa kako njegovi saveznici nemaju ni najmanji interes obnoviti monahriju što javno obznanjuju 1976. kada smještaju princa u kućni pritvor, raspuštaju dotadašnju vladu, proglašavaju komunističku republiku te Kheiu Samphana imenuju predsjednikom države. Nedugo potom (13. svibnja 1976.) Pol Pot je imenovan premijerom Kambodže i odmah je započeo s radiklanim reformama. Ubijeni su političari i birokrati, a gradsko stanovništvo prisilno je iseljeno iz gradova te primorano na težak fizički rad u poljoprivrednim komunama tzv. poljima smrti. Kao rezultat prisilnog rada u neljudskim uvjetima mnogi su umrli od gladi, bolesti ili nasilne smrti, a gradovi su ostali bez stanovništva. Dekretom su ukinuti obrazovanje, vjera, privatno vlasništvo i obitelj, a uporaba stranih jezika zabranjena. Razlog ovakvim mjerama bilo je duboko uvjerenje Pol Pota da je komunizam nespojiv s industrijskom civilizacijom te je u skladu s tim pokušao deurbanizirati društvo i eliminirati sve oblike industrije. Rezultat je bio preko milijun i pol mrtvih (oko 20 % pučanstva Kambodže). No, to nije vrhunac jer uskoro Pol Pot postaje paranoičan i svuda viđa zavjere. Kao rezultat takve paranoje ogroman broj nevino osumnjičenih mučen je i ubijen.
Kinu posjećuje 1977. i dobiva obećanje kineskih vlasti da će mu vojno pomoći u njegovim agresivnim namjerama protiv Vijetnama. U Vijetnamu je Pol Pot vidio svog neprijatelja. Do kraja godine sporadična sukobljavanja Crvenih Kmera i vijetnamske vojske prerasla su u otvoren rat. Surovi diktator Pol Pot vjerovao je kako u tom ratu Kambodža može pobijediti ako svaki kambodžanski vojnik ubije 30 vijetnamskih vojnika. No, kada je uvidio da se stvari odvijaju nepovoljno po Crvene Kmere zatražio je od Kine slanje vojnih snaga, ali kineske su vlasti odbile poslati pomoć. Na Božić 1978. Vijetnam napad Kambodžu s više od 100.000 vojnika. Obrana Crvenih Kmera raspala se kao kula od karata. Kada su vijetnamske snage 7. siječnja ušle u napušteni Phnom Penh Pol Pot je pobjegao helikopterom u Tajland. Nakon konačne pobjede Vijetnam je osnovao marionetsku vladu Kambodže pod vodstvom Heng Samrina, a vladu su čili bivši pripadnici Crvenih Kmera koji su pobjegli u Vijetnam kako bi izbjegli čistke. Nakon poraza dio Pol Potovih Crvenih Kmera dezertirao je i stao na stranu novoutemljene vlade. Ostao je još samo mali broj Crvenih Kmera lojalnih svrgnutom Pol Potu koji su nastavili borbu na zapadu zemlje. Unatoč promjeni vlasti Sjedinjene Države i Kina uložile su veto na ustupanje predstavničkog mjesta Kambodže u Ujedinjenim narodima predstavniku vlade Heng Samrina. Na taj način neizravno su obje države podržale Pol Pota. Razlog takvome ponašanju valja tražiti u zategnutim odnosima Pol Pota sa Sovjetskim Savezom zbog razilaženja u svjetonazorima. Naime, Pol Pot je razvio varijantu maoizma prilagođenu kmerskom nacionalizmu, a sve su svrhu izravnog puta u komunizam, preskačući socijalizam kao prijelaznu fazu, što Sovjeti nisu podržavali.
Vijetnamske snage u Kambodži ostaju do 1989. kada su se povukle. Nakon tog povlačenja pokušava se otpočeti mirovni proces, ali Pol Pot odbija sudjelovati u njemu i nastavlja se boriti protiv vladinih snaga. Uspješno odupiranje Crvenih Kmera vladinim snagama trajalo je sve do 1996. kada su sve više demoralizirani pripadnici Crveni Kmera počeli s masovnijim dezerterstvima. Vrhunac se dešava 1997. kada Pol Pot ubija svoju dugogodišnju desnu ruku Son Sena jer se namjeravao nagoditi s vladom. Ali vojni šef Crvenih Kmera Ta Monk daje uhititi Pol Pota i stavlja ga u doživotni kućni pritvor. U travnju 1998. Ta Monk, zbog novog napada vladinih snaga, povlači se dublje u šumu i sa sobom vodi Pol Pota. Nekoliko dana kasnije (15. travnja 1998.) Pol Pot je preminuo od srčanog udara.