Milorad Pupovac rođen je 5. studenog 1955. u mjestu Ceranje Donje, koje se nalazi između Benkovca i Biograda. Majka Manda i otac Obrad, seoski veterinar, izrodili su četvero djece. Nakon završene osnovne škole Milorad odlazi u Zadar, a potom i u Zagreb, gdje završava gimnaziju. U Zagrebu na Filozofskom fakultetu 1974. upisuje studij filozofije i lingvistike. Kolege sa studija pamte ga kao marljivog studenta koji je za studij zarađivao radeći honorarno, između ostalog i kao vozač tramvaja.
Poslije završetka studija ostaje na Fakultetu kao asistent na lingvistici, a potom kao docent preuzima novoosnovnu katedru za primjerenu lingvistiku i orijentalne studije. Doktorirao je filologiju. Politička previranja krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća mijenjaju mu život. Najprije se (1989.) angažira u Udruženju za jugoslavnesku demokratsku incijativu (UJDI), ali i prije potpune propasti UJDI-ja na izborima osniva Ligu socijaldemokrata. Kada je početkom 1991. Milan Babić raspisao referendum za nezavisnost tzv. Krajine Milorad Pupovac u Slobodnoj Dalmaciji izjavljuje: "Refrendum je za srpski narod u Hrvatskoj opasan i posve neprihvatljiv čin suicidalnog samodržavlja." Kako Liga socijaldemokrata, baš kao ni UJDI, nije doživljela spektakularne uspjehe na izborima, u srpnju 1991. u Lipiku okuplja četrdeset sprskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum (SDF).
U jesen 1991. na haškoj konferenciji podržava nezavisnost Hrvatske, na što reagira beogradski list Politika: "Vas su, gospodine Pupovac, u Haag privele hrvatske vlasti!" Nešto kasnije u veljači 1992. senzacionalno su odjeknule Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 sprske djece pokršteno. Kardinal Kuharić je tražio da se informacija provjeri, a Živko Kustić kategorički tada tvrdi da nije zabilježen nijedan takav slučaj. Nakon goleme prašine koja se digla u javnoti izjavljuje na press konferenciji: "Pomalo sam zatečen da je od svega rečenog u žiži interesa samo izjava o pokršatavanju. A spomenuli smo i likvidaciju 400 nevinih civila, razorenih 3000 objekata, 200.000 protjeranih." Nakon tih izjava zagrebački okružni tužitelj početkom svibnja 1992. podiže optužicu protiv Milorada Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što je predviđena kazna do pet godina zatvora. No, do procesa nikada nije došlo.
Nakon troipolgodišnjeg vođenja SDF-a, početkom 1995. sudjeluje u osnivanju Samostalne srpske stranke (SSS), a s osnivanjem Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH) uključuje se u rad te stranke i kao njihov predstavnik nakon izbora 1995. ulazi u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Dvije godine kasnije (19. srpnja 1997.) u prostorijama Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u Zagrebu održava se osnivačka skupština Srpskog nacionalnog vijeća (SNV), koje je inicijator Milorad Pupovac zamislio kao svojevrsni parlament svih Srba u Hrvatskoj. Odmah po osnivanju Sprskog nacionalnog vijeća predsjednik Srpske narodne stranke Milan Đukić i njegov bivši stranački kolega, a potom nezavisni saborski zastupnik Veselin Pejnović javno su osporili Pupovcu i Srpskom narodnom vijeću pravo da zastupa sve hrvatske Srbe.
Kada se 1997. izglasavao paket ustavnih promjena, između ostalog kada se mijenjalo ime hrvatskog parlamenta (iz Sabor Republike Hrvatske u Hrvatski sabor) zastupnici su sat vremena čekali jedan glas koji će presuditi hoće li promjene biti usvojene ili ne. U politički dobrano zagrijani sabor ušao je Pupovac i izgovorio "da" čime je glasovao za ustavne promjene. Zastupnici vladajućeg HDZ-a pozdravili su ga tada gromoglasnim pljeskom. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je (2001.) Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana.