ž

Hrvatska političarka Vesna Pusić rođena je 25. ožujka 1953. u Zagrebu u staroj zagrebačkoj obitelj Pusić. Majka Njezina majka Višnja (rođ. Anđelinović) profesorica je engleskog jezika, a otac Eugen svjetski poznat sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Jedno je vrijeme bio i savjetnik glavnog tajnika UN-a. Uz devet godina starijeg brata, Vesna se već kao mala pokazala tvrdoglavom i svojeglavom. Možda i zbog toga njezina je majka zaključila kako njena kćerka ne treba ići u vrtić jer je može čuvati baka. No, Vesna željna društvenog života jednog dana bježi u obližnji vrtić gdje se igra s vršnjacima dok je roditelji panično traže. Nakon toga roditelji Vesnu ipak upisuju u vrtić.

Baka joj je dala nadimak Đina, a nakon što je Vesna stasala i malo se "popunila" brat joj je dao nadimak - Puh. Tvrdi kako se sjeća svog prvog odlaska s bakom u Austriju i da pamti bahate carinike koji kod Vesne već u šestoj godini stvaraju antipatiju prema osornoj vlasti i granicama. Samo godinu dana kasnije (1960.) politički je sve više svjesna pa napeto iščekuje izborne rezultate u Sjedinjenim Državama. Roditelji su joj dopustili da probdije noć kako proslavila pobjedu svog favorita Johna Kennedya. U školi je odlična učenica, ali joj je vladanje u opreci s iskazanom marljivošću i znanjem. Njezina prijateljica iz školskih dana u emisiji Scarface Radija 101 prisjetiti će se kako Vesna nije voljela matematiku. Jednom mala Vesna je čak organizirala kolektivno bježanje s nastave tako što je društvo iz razreda sklonila na trešnju u vlastitom dvorištu. Dvije je godine svirala klavir, ali time baš nije bila oduševljena. Pohađala je također i ritmiku, te je učila engleski i njemački jezik. Bivši studenti njezina oca sjećaju se kako ju je otac vodio na fakultet gdje se redovito vješala na kvaku vrata velike predavaonice.

Nakon završene osnovne škole upisuje jezičnu gimnaziju u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a 1968. godine s ocem odlazi u Finsku na konferenciju agencije UN-a za socijalna pitanja. Tamo mjesec dana radi kao dostavljačica. U gimnaziji se ne oslobađa starih navika iz osnovne škole - odlična je učenica i skupljač ukora. U zadnjoj klupi, za vrijeme školskog sata, glumi električara - u utičnicu gura šestar. Unatoč svemu predsjednica je razreda i članica sabora učenika koji se borio za prava adolescenata. Maturirala je prije svojih vršnjaka što joj omogućuje odlazak s ocem u Chicago gdje je njezin otac predavao na sveučilištu. Prva dva mjeseca u Sjedinjenim Državama nije izlazila iz sobe, jela je kekse, sanjala o povratku i bojala se progovoriti. Nakon što je svladala strah veoma brzo se uklopila. Slušala je predavanja, a najteže joj je išla statistika. Nakon povratka iz Amerike u Hrvatsku (1971.) upisuje se na studij sociologije i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Diplomira u roku, ali se ne uspijeva zaposliti. Ipak na Institutu za sociologiju u Ljubljani ponuđen joj je rad na istraživanju o industrijskoj demokraciji. Tim projektom bavila se dvije godine kada je raspisan natječaj za asistenta na katedri za sociologiju u Zagrebu. Prijavila se na natječaj i dobila posao. Tu upoznaje Ozrena Žuneca i s njim pokušava reorganizirati katedru. U tome ih spriječavaju starije kolege. Krajem sedamdesetih godina XX. st. aktivno se uključuje u feministički pokret. Članica je grupe Žena i društvo. Zbog aktivnog djelovanja članica, grupa je predmet javne kritike Marije Bakarić, supruge komunističkog moćnika Vladimira Bakarića.

U osamdesetim godina prošlog stoljeća udaje se, doktorirala socilogiju (1984.) i rađa kćerku. Danas tvrdi kako ju je budući suprug još 1982. osvojio zato što nije bio član HDZ-a. U doba pred višestranačke izbore potpisnica je peticije za stvaranje Koalicije narodnog sporazuma koja na prvim višestranačkim izborima doživljava veći neuspjeh od komunista. Prisutna je i na osnivačkoj skupštini Hrvatske narodne stranke (HNS). Sa Slavkom Goldsteinom (1992.) Erazmus Gildu, čija je direktorica, a za godinu dana osniva i časopis Erazmus. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. Supotpisnica je pisma kojim se javno od Franje Tuđmana zahtijeva ostavka. Organizatorica je skupa Srbi i Hrvati u Zagrebu, za što je iz Sjedinjenih Država dobila 25 tisuća dolara. Organizirala je i međunarodni skup za jačanje demokracije u bivšoj Jugoslaviji. Zbog toga je napadaju Hrvatski Helsinški Odbor (HHO) i Otvoreno društvo Hrvatska. U politiku se aktivno uključuje 1997. Razlog tom potezu je navodno ideološke prirode. Svim dopuštenim sredstvima željela se izboriti za uklanjanje s vlasti HDZ-a i Franje Tuđmana. Radimir Čačić tvrdi kako ju je on 'natjerao' da se aktivnije uključi u rad stranke.

Na izborima 3. siječnja 2000. jedva ulazi u Hrvatski Sabor, ali to ne priječi njene stranačke kolege da je izaberu za predsjednicu HNS-a. Na mjesto predsjednice izabrana je dosta neobično - bez protukandidata i jednoglasno. Sredinom veljače 2001. na prosvjednim skupovima u Splitu i Zagrebu (vezano uz sumnjičenje Mirka Norca za smaknuća gospićkih civila) Vesni Pusić prosvjednici viču da je "kurva" i "Srpkinja". U to doba na telefonskoj sekretarici nepoznata gospođa poručuje joj "da se čuva". Uz to uslijedila je i prijetnja koja je pristigla izravno u zagrebačku policiju i u kojoj je poručeno da se nitko ne čudi "ako kurva Pusićka nastrada". Nakon ubojstva Milana Levara upućene su joj nove prijetnje.

Prema vlastitoj izjavi vozi Toyotu Corollu iz 1993. i posjeduje stan u centru Zagreba koji je nasljedila od bake. Prije ulaska u Hrvatski Sabor plaća Vesne Pusić na radnom mjestu na fakultetu iznosila je 6400 Kn.

Nazad