Vidkun Abraham Lauritz Jønsson Quisling rođen je 1887. u mjestu Fyresdal. Još kao dječak veoma je bio zaintereisnra za religiju i metafiziku i taj interes s godinama nije splasnuo. Išao je čak toliko daleko da je osmislio vlastitu religiju koju je nazvao 'univerzalizam', a koja je predstavljala neku vrst kršćanstva. Ipak na koncu se odlučio za vojničku karijeru koju je započeo veoma rano, s 18 godina. U vojnu zrakoplovnu školu upisao se 1905. i po svršetku školovanja (1908.) bio je najbolji vojnik u svojoj klasi. Prvi promaknuće dobiva 1917. kada mu je dodijeljen čin kapetana. Karijeru nastavlja sudjelovanjem u humanitarnim misijama u Sovjetskom Savezu i Armeniji (1922.-1925.), a potom obnaša dužnost službenika u norveškom veleposlanstvu u Moskvi.
Boraveći u Sovjetskom Savezu zaljubiti će se i vjenčati čak dva puta. Prvi puta s Aleksandrom Andrejevnom Voronjinom, a potom s Marijom Vasiljevnom Pasečnikovom (1923.). Po povratku u Norvešku ulazi u politiku kao strastveni antikomunist. Kao član Seljačke stranke bio je ministar obrane (1931.-1933.). Kasnije je osnovao vlastitu političku stranku nazvanu Narodni savez (17. svibnja 1933.). Bila je to malena politička stranka s malim brojem sljedbenika, a kao politički srodnu stranku pomgali su je njemački nacisti. Quisling će im se za to odužiti pri invaziji na Norvešku jer će njegova stranka biti peta kolona pri napadu Njemačke na Norvešku.
Stranka je bila ustrojena po principu njemačkih nacista. Quisling kao vođa stranke nazvao se vođom, a sam je sebe znao opisivati i kao "norveškog Hitlera". Unatoč potpori Udruge norveških seljaka (s kojom je imao veze još dok je bio član Seljačke stranke) na izborima 1933. stranka dobiva oko 2 % glasova. Potom stranka skreće još više u desni radikalizam otvoreno prihvaćajući pronacističke i antisemistke stavove. No, na narednim izborma (1936.) dobiva još manje glasova nego na onim prethodnim. Nakon njemačke invazije na Norvešku stranka će s 2000 članovna narasti na 45.000 (1945.).
Početkom Drugog svjetskog rata Quisling je održao brojne sastanke s Hitlerom i njegovim suradnicima kako bi ih uvjerio u nužnost osvajanja Norveške. Kada mu je to pošlo za rukom u travnju 1940. Njemačka je izvršila invaziju na Norvešku, a već u svibnju Norveška je kapitulirala. Početkom invazije (9. travnja 1940.) kraljevska obitelj i članovi parlamenta prisiljeni su napustiti glavni grad Norveške i povući se u mjesto Elverum, 50 milja udaljeno od švedske granice. Quisling je tu vidio svoju priliku da se domogne vlasti te se već nekoliko sati nakon njemačke invazije proglasio premijerom, a Narodni savez jedinom legalnom političkom strankom. Doslovce je upao u radijski studio te se proglasio premijerom i naredio prestanak otpora njemačkim snagama. Narednog dana njemačkim ministar Curt Bräuer otputovao je u Elverum gdje se izmjestila norveška legalna vlada. Tu je zatražio od norveškog kralja Haakona II da imenuje Quislinga predsjednikom vlade i vrati se u Oslo. U emocinalno nabijenom susretu kralj je rekao kako će prije abdicirati nego to učiniti te da će Norvežani nastaviti pružati otpor.
Do 1942. Nijemci nisu službeno priznali Quislinga za norveškog premijera sve dok to ne učini norveški kralj Haakon II. Kako je on to uporno odbijao učiniti Njemačka je na koncu priznala Quislingovu vladu. Zauzvrat Quisling se trudio u norveško društvo usaditi nacističke principe i praksu, te je sukladno tome organizirao i progone Židova. Pored toga nasilno se obračunavao s onima koji su iskazivali vjernost kralju i legalno izabranoj vladi. Quisling je na vlasti ostao do 9. svibnja 1945. kada je uhićen u Oslu. Tada mu je ponuđeno da počini samoubojstvo ili da ode u egzil. On je to odbio smatrajući da kao čelnik čovjek Norveške ima dužnost ostati i snosniti posljedice svojih postupaka. Zajedno s još dva svoja suradnika (Albert Viljam Hagelin i Ragnar Skancke) izveden je pred sud. Optuženi su proglašeni krivim za organiziranje državnog udara, pozivanje Norvežana na prestanak otpora, ohrabrivanje Norvežana da služe u norveškim SS postrojbama, pomoć u deportaciji Židova, ubijanje norveških pripadnika pokreta otpora itd. Na kraju suđena sva trojica su osuđena su na smrt streljanjem. Kazna je izvšrena 24. listopada 1945. u tvrđavi Akeshus. Quislingova udovica Marija živjela je u Oslu sve do svoje smrti (1980.), a kako u tom braku nije bilo djece loza se ugasila.
Quislingovo ime postalo je sinonim izdajstva i suradnje s neprijateljem širom svijeta, ne samo u Norveškoj. Danas se riječ 'kvisling' primijenjuje na građanina koji pomaže neprijatelju da osvoji njegovu zemlju.