Ivica RačanHrvatski političar Ivica Račan rođen je 24. veljače 1943. u mjestu Ebersbach (Njemačka) u braku Ivana i Marije Račan. Rođen je u radnom logoru ali ne unutar logorske žice. Jedna je Nijemica, naime, izvukla Račanovu majku iz logora kada je bila u visokom stadiju trudnoće, pa je tako spasila život i malom Ivici i njegovoj majci. Otac mu je podrijetlom Osječanin, a majka Ličanka. Poslije Drugog svjetskog rata obitelj Račan stalno se selila. Živjeli su od Božjakovine kod Zagreba do Kutjeva, da bi se ipak skrasili u Slavonskom Brodu. Tu se se skrasili na farmi koja je kasnije pretovrena u smetlište pa su Račani dugo bili okruženi hrpama smeća. Ivica je zbog toga tužio državu, ali tužba nikad nije polučila rezultate.

U školi je bio osrednji učenik i prezirao je štrebere. Školske je programe smatrao zastarjelima i skučenima, a on i njegovo društvo u to su vrijeme čitali Faulknera i Joycea. Pritom su vodili žestoke rasprave o marksizmu i filozofiji. U Savez komunista učlanio se godine na prijedlog prijatelja Nikole, fanatičnog komuniste. Nedugo prije toga bio je predmet oštre rasprave u omladinskoj organizaciji, i to zbog nemorala. Optužnica je glasila: flert s djevojkom iz susjednog razreda. Bio je jedan od prvih mladića u Slavonskom Brodu koji je nosio traperice. Prema vlastitim riječima bio je frajer, dosta je pio, čitao američku literaturu i slušao ploče Fats Domina i Elvisa Presleya. Žarko je želio postati glumac, ali ne prolazi prijemni na Akademiji dramskih umjetnosti. Stoga upisuje Pravni fakultet, te diplomira u roku. U Instittutu za društveno istraživanje zapošljava se 1968. kao znanstveni suradnik.s

U politiku ulazi 1972. i brzo biva kooptiran u Izvršni komitet Saveza komunista Hrvatske. Bio je zadužen za sektor ideologije, kuluture i informiranja. Sredinom sedamsedesetih doživio je tešku prometnu nesreću. Nakon te nesreće ponovno će učiti hodati i govoriti, a otkriti će i svoj slikarski dar te će se hobistički baviti slikanjem cijelog života. Povodom te nesreće rekao je jednom prilikom: "Od tada manje ozbiljno shvaćam svoju ulogu u poslu, u društvu, nemam opsesiju o svojoj posebnoj misji, za razliku od nekih drugih." Direktor političke škole Josip Broz Tito u Kumrovcu i urednik časopisa za društveno-politička istraživanja Kumrovečki zapisi postaje 1982. Kasnije je izabran za člana Predsjedništva Centralnog komitea SKH, a za člana Centralnog komiteta SKJ izbaran je na 12. kongresu komunističke stranke. Vodio je hrvatsku delegaciju na 12. partijskom plenumu. Onom plenumu koji su napustili slovenski i hrvatski komunisti, i time označili početak kraja Saveza komunista i socijalističke Jugoslavije.

S njim na čelu 1990. hrvatski komunisti donose odluku o raspisivanju višestranačkih izbora. Nakon izjava o NDH kao ostvarenju težnji hrvatskog naroda Račan HDZ opisuje kao "stranku opasnih namjera". Na prvim višestranačkim izborima Račanova stranka, pod imenom SKH-SDP, dobiva oko 35 % glasova i mirno predaje vlast HDZ-u. Na narednim parlamentarnim izborima (1992.), sada već SDP Socijaldemokratska partija, doživljava debakl. Straka osvaja tek nešto preko 5 % glasova i jedva ulazi u Sabor. Račan je tada razmišljao o povlačenju iz politike, no ipak se predomislio. U to vrijeme čisti stranku od mnogih intelektualaca, odnosno od svih onih koji su mogli ugroziti njegovu predsjedničku funkciju. Tri godine kasnije, na novim parlamentarnim izborima, SDP je još uvijek je minorna stranka na hrvatskom političkom nebu s osvojenih 8,9 % glasova.

Negdje u to vrijeme treći puta se ženi. Izabranica njegovog srca ovoga je puta sveučilišna profesorica politologije Dijana Pleština. "Volim žene. Osobito žene iz kojih izbija nešto zapreteno, skriveno. Ne volim ljepotice i lijepe lutke. Takve ne možeš ni naslikati.", rekao je u jednom intervjuu 1993. godine. U ljeto 1998. priznao je da je 1968. u Amsterdamu pušio marihuanu. Drago Krpina, tada zastupnik HDZ-a u Hrvatskom Saboru, izlazi s informacijom da je Račan jedan od najvećih dilera droge u Hrvatskoj. Upitan što misli o tome kazuje da je Krpina budala.

Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvaja najviše mandata i sukladno koalicijiskom sporazumu dvaju stranaka Ivica Račan postaje premijer vlade Republike Hrvatske. Dana 27. veljače i službeno je imenovan premijerom, sedmim od stjecanja hrvatske neovisnosti. Tim postaje prvi nehadezovski premijer hrvatske vlade nakon cijelog jednog desetljeća. Nakon parlamentarnih izbora 2003. godine SDP silazi s vlasti pa tako Račan postaje zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. Za vrijeme zastupničkog mandata bio je i na dužnosti predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pristupa Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

Godina je 2007. i spremaju se novi parlamentarni izbori na kojima SDP ima velike ambicije. No, 31. siječnja javnosti je objavljeno da predsjednik SDP-a u ramenu ima maligni tumor. Stoga Račan odlazi u München gdje je u bolnici Bogenhausen operiran. U prvi mah čini se kako će se Račanovo zdravstveno stanje popraviti, ali 8. veljače podvrgnut je novoj operaciji. Nakon toga Račan se vraća u Zagreb te na KBC Rebro biva podvrgnut kemoterapiji i zračenju. Zdravstveno stanje mu se ponovno pogoršava i 4. travnja objavljeno je da su mu otkrivene nove metastaze u mozgu. Tjedan dana kasnije (11. travnja) Račan podnosi ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Račanova borba s bolešću trajalo je do 29. travnja kada je preminuo u 3:05 h.

Nazad