Ronald Wilson Reagan rođen je 6. veljače 1911. kao drugo dijete u obitelji Nelle (rođ. Wilson) i Johna Reagana u gradiću Tampico u državi Illinois. Pradjed Ronalda Reagan imigrao je u Sjedinjene Države iz Irske šezdesetih godina 19. stoljeća. Prije nego je njegov djed imigrirao u Ameriku obiteljsko se prezime pisalo Regan. Djetinjstvo budućeg američkog predsjednika obilježilo je siromaštvo i problemi s ocem alkoholičarem. Kao dječak preko ljeta je radio kao spasitelj i u sedam godina spasio je 77 ljudi od utapanja. Srednju je školu pohađao u obližnjem Dixonu, a potom se upisao na sveučilište Eureka gdje je studirao ekonomiju i sociologiju. Tijekom studija aktivno je igrao američki nogomet te glumio u školskim kazališnim predstavama. Nakon što je diplomirao postao je radijski sportski komentator na radio postaji WOC, da bi se 1937. na bejzbol utakmici Chicago Cubsa povjerio znancu kako sanja o filmskoj karijeri. Znanac je preko svojih veza sredio probno snimanje u tvrtki Warner Bross i Reagan je iste godine dobio ulogu u filmu Love is in the air u koje je glumio sportskog novinara. Ubrzo je počeo dobivati veće uloge i u naredna dva desetljeća glumio je u 53 filma.
U vrijeme 2. svjetskog rata unovačen je u zračne postrojbe američke vojske, ali umjesto odlaska na bojišnici snima trening filmove za američko zrakoplovstvo. Vrlo brzo nakon okončanja rata (1946.) postaje predsjednik Ceha filmskih glumaca (Screen Actors Guild) te potom i predsjednikom glumačkog sindikata. Kao takav upliće se u rasprave oko pitanja komunizma u filmskoj industriji i tada njegovi liberalni politički pogledi (kada je podržavao Demokratsku stranku) postaju sve konzervativniji. S vremenom u javnosti postaje percepiran kao glasnogovornik konzervativizma. Pogotovo nakon što je podržao crne liste glumaca u Hollywoodu te pisma koje je uputio Hughu Hefneru koji je obećao pomoć svakome tko bude krivo optužen. Uplovljava u političke vode, ali je sve bliži isplovljavanju iz prvog braka s glumicom Jane Wyman s kojom je imao troje djece - kćerku Maureen (preminula od raka mozga 2001.) i usvojenog sina Michaela te još jednu kćerku (rođ. 1947.) rođenu četiri mjeseca prerano, a koja je živjela samo jedan dan. U bračne vode uplovljava ponovno 1952. i opet s glumicom. Vjenčao se s Nancy Davis s kojom će imati dvoje djece (Patricia Ann i Ronlad Prescott).
U visoke političke vode uplovljava 1966. kada je izabran za guvernera Kalifornije s većinom od milijun glasova. Na narednim izborima (1970.) iznova pobjeđuje na izborima za guvernera i na tom položaju ostaje do 1974. Nakon toga raste mu politički apetit i Republikanska ga stranka nominira (1980.) kao svog kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država. Za svog zamjenika Reagan uzima bivšeg teksaškog kongresmena i veleposlanika u Ujedinjenim narodima Georgea Busha starijeg. Na izborima (4. studenog 1980.) pobjeđuje tadašnjeg američkog predsjednika Jimmya Cartera koji je dobio 49 elektorskih glasova nasuprot Reaganovih 489. Tako u dobi od 69 godina postaje najstariji predsjednik Sjedinjenih Država, a mnogi će reći i najduhovitiji.
Predsjedničku dužnost preuzima 20. siječnja 1981. Samo 69 dana (30. ožujka 1981.) kasnije na njega je pokušao atentat poremećeni obožavatelj glumice Jodie Foster i samo ga je brza intervencija liječnika spasila od sigurne smrti. U operacijskoj sali kada su liječnici započeli boru za njegov život samo im je rekao "Nadam se da ste svi republikanci", a supruzi Nancy ispričao se riječima "Oprosti dušo, zaboravio sam se sagnuti". Nakon oporavka komentirao je nastalu situaciju "Napokon je neki film sa mnom u udarnom terminu". Prvi mandat bio je pred njim, a početak nije bio nimalo obećavajući. U naredne četiri godine preživio je mnoge nedaće: krizu zbog politike smanjenja poreza koja je dovela državu na rub bankrota, rast nezaposlenosti od 10 %, povećanje vanjskog duga, krizu iranskih talaca i aferu Irangate kada se otkrilo kako se i s kime trgovalo oružjem.
Na narednim predsjedničkim izborima (1984.) iznova pobjeđuje, a svoju dotadašnju izrazito antikomunističku retoriku kada je Sovjetski Savez nazivao "Carstvom zla" i govorio da "U ruskom jeziku ne postoji riječ sloboda" boji pomiriljivijim tonovima. Ipak u u Nikaragvi, Hondurasu i Kostarici i dalje pomaže antikomuniste ali se i na neki način sprijateljuje s liderom komunističkog bloka Mihaelom Gorbačovim i u suradnji s njim okončava trku u naoružanju i hladni rat. U skladu s tim u Berlinu poziva Gorbačova da sruši "taj zid". Unatoč poboljšanim odnosima sa Sovjetskim Savezom u svoja dva mandata povećao je troškove obrane za 35 % (djelom zahvaljući i njegovu programu Ratovi zvijezda koji je kasnije napušten), objavio je rat međunarodnom terorizmu te je poslao američke bombardere na Libiju kada se ispostavilo da je Libija umiješana u terorističke napade na američke vojnike. U vrijeme iračko-iranskog rata vojnom je pratnjom osiguravao mirnu i sigurnu plovidbu brodovima koji su prevozili naftu, a držeći se čvrsto svoje doktrine do zadnjeg dana predsjedničke dužnosti pružao je podršku antikomunističkim pokretima u Središnjoj Americi, Aziji i Africi. Na osobnom planu trpi teške udarce, kao što je snimanje svoje kćerke Patricije Ann u Evinom kostimu za časopis Playboy. U svojim je istupima govorio da su Sjedinjene Države postale depresivna zemlja te da važno da su ljudi sretni i optimistični jer tada rade bolje, više zarađuju, žene se i imaju djecu te više ulažu. Pri obnašanju predsjedničke dužnosti puno mu je pomoglo i iskustvo radijskog repotera, a svoje je govore pisao sam.
Kako je do sve negdje početka 1960-ih bio strastveni pušač to se odrazilo i na njegovo zdravlje te je 1985. imao operaciju zbog raka na crijevu. Dvije godine kasnije (1987.) imao je i operaciju prostate te raka kože. U studenome 1994., već duboko u predsjedničkoj mirovini, objavljuje javnosti da boluje od Alzheimerove bolesti. Sve do 5. lipnja 2004. borio se protiv te opake bolesti kada je u svome dome u okrugu Bel Air u Los Angelesu preminuo u 93-oj godini života. Pokopan je u Predsjedničkoj knjižnici Ronlad Reagan u mjestu Simi Valley u Kaliforniji.