Francuski revolucionar i odvjetnik Maximilien Robespierre rođen je u 6. svibnja 1758. Arrasu (Francuska). Unatoč protivljenju majčina oca Maximilenovi roditelji (Maximilien Barthélémy François i Jacqueline Marguerite Carrault) su se vjenčali. Kada je Jacqueline Marguerite (1764.) preminula pri porođaju Maximilienov otac napušta Arras i putuje Europom sve do svoje smrti (1777.), a brigu o djeci preuzima majčin otac. Robespierre je školovanje započeo s 8 godina i već je znao čitati i pisati. U listopadu 1769. na preporuku biskupa Robespierre dobiva školarinu u pariškom liceju Louis-le-Grand. U okviru školskog programa upoznaje se djelima klasičnih retoričara (Ciceron, Cato). No, najviše ga zaokupljaju ideje Rousseaua i u okviru toga protivljenje kraljevskom apsolutizmu. Nakon završetka pravnih studija vraća se u Arras. Po povratku u rodni grad araški biskup Louis François Marc Hilaire de Conzié imenuje ga (ožujak 1782.) sucem u svojoj dijecezi. Na toj dužnosti ne ostaje dugo i podnosi ostavku te postaje uspješni odvjetnik.
Nakon izborima (1788.) postaje i politički aktivan jer je izabran za zastupnika u nacionalnom parlamentu koji će kasnije biti pretvoren u Ustavotvornu skupštinu. Na početku zastupničkog mandata on je potpuno nepoznat u političkom životu, ali svojim čvrstim zalaganjem za demokratske vrijednosti postaje vrlo brzo poznat i cijenjen. U Ustavotvornoj skupštini zalaže se za opće pravo glasa te istupa protiv imovinskog cenzusa. Zalagao se za dokidanje plutokracije jer je držao kako se bez toga ne može osigurati blagostanje naroda: "Velika bogatstva kvare one koji ih posjeduju, kao i one koji im zavide...(uz njih) čak se i sam talent smatra sredstvom ne toliko korisnim za domovinu koliko za to da se stekne imetak. Pod tim okolnostima sloboda je isprazna himera, a zakoni su samo instrument ugnjetavanja." Traži ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama te zahtjeva ukidanje ropstva. Sukladno s idejom ukidanja ropstva član je Društva prijatelja Crnaca. Mnoge od njegovih ideja kasnije su ugrađene u Povelju o ljudskim pravima. Zalaže se i za solidarnost svih naroda povezanih u općoj težnji za slobodom. Traži ograničenje privatnog vlasništva i zahtijeva uvođenje progresivnog poreza prema imetku te zastupa pravo na opće obrazovanje, pravo na rad i socijalnu pomoć. U članku 17. nacrta Povelje ozakonjuje revolucionarnu akciju: "Kada vlada nasiljem krši prava naroda, ustanak je njegov najsvetiji zadatak."
Njegova popularnost raste zbog njegovih napadaja na monarhiju i branjenje demokratskih reforma. U travnju 1790. izabran je za predsjednika Jakobinskog kluba. Nakon pada monarije (kolovoz 1792.) izabran je za zastupnika u Ustavotvornoj skupštini. Zastupnici ove skupštine ukinuti će monarhiju, proglastiti Francusku repulbikom te organizirati suđenje kralju zbog izdaje. Sve ove mjere Robespierre je podupro. U siječnju iste godine (1792.) jedan od vođa žirodinaca i zastupnik u Ustavotvornoj skupštini Jacques Pierre Brissot zalagao se za to da Francuska objavi rat Austriji. Zastupnici Marat i Robespierre usprotivili su se tom prijedlogu obrazloživši svoj stav tvrdnjom da rat može dovesti do militarizacije društva što opet može ići u korist svrgnutih političkih snaga. Sam Robespierre je držao kako je unutarnja stabilnost zemlje puno važnija što je pak vodilo k tome da je bio opsjednut traženjem izdajnika i kontrarevolucionara. Ovakva vrst oporbe od nekog za kog su očekivali da će im biti saveznik bila je trn u oko žirodinaca. To je dovelo do sukoba u okviru kojeg žirodinac Marc-David Lasource optužuje Robespierre da želi uspostaviti diktaturu. Istovremeno šire se glasine kako Robespierre, Marat i Danton kuju zavjeru kojom bi uspostavili trijumvirat. U prosincu 1792. ovaj sukob pada u drugi plan zbog suđenja kralju Louisu XVI. Iako se prvotno protivio smrtnoj kazni za kralja sada traži smrtnu kaznu za francuskog kralja. U svom govoru 3. prosinca kazuje: "Ovo nije suđenje. Louis nije zatvorenik iza rešetaka, vi niste suci, vi ste - jer drugo ne možete biti - državnici i predstavnici naroda. Vi ne sudite jednom čovjeku, ali morate donijeti odluku o pitanju javne sigurnosti i odlučiti o pitanju od državnog značaja. Moram izreći fatalnu istinu: bolje je smaknuti Louisa nego stotine tisuća nedužnih građana, Louis mora umrijeti da bi zemlja mogla živjeti."
Nakon što je kralj osuđen na smrt dolazi do daljeg zaoštravanja odnosa sa žirodincima. Na koncu to dovodi do novih oružanih sukoba u Francuskoj ovaj puta između samih revolucionara. U tom sukobu pobijedu odnosi Robespierreova sruja te on praktično staje na čelo Francuske. Ova pobjeda bila je kratkog daha jer vrlo brzo Robesiperre je suočen s optužbama za uspostavu diktature i tiranije, a kasnije i za zavjeru protiv Republike. To dovodi do niza novih optužaba i političkih sukoba, a nakon uhićenja Robespierrea i do novog oružanog sukoba. Postrojbe generala Coffinhala oslobađaju Robespierrea i njegove uhićene drugove (Couthon, Saint-Just, Le Bas, Hanriot). Ustavotvorna skupština sve ih skupa proglašava odmetnicima što je značilo da u naredna 24 sata mogu biti ubijeni bez suđenja. Postrojbe Ustavotvorne skupštine opkoljavaju Robespierreove pristaše među kojima dolazi do panike. Potom slijedi niz samoubojstava. Neki skaču kroz prozore dok si drugi odlučuju oduzeti život hicem u glavu. Robespierre je uhićen živ i smješten u zatvor u ćeliju u kojoj je bila zatočena Marija Antonaeta (supruga kralja Louisa XIV).
Narednog dana (28. srpnja 1794.) Robespierre je pogubljen na giljotini bez suđenja. Navodno mu je tom prilikom glava okrenuta ka gore da bi mogao vidjeti kako mu se oštrica koja će mu odjseći glavu približava. Vjernost revolucionarnim idealima te odbijanje unosnih mjesta i počasti pribavili su Robespierreu još za života nadimak Nepotkupljivi.