Josip RunjaninHrvatski pjesnik Josif Runjanin, danas poznatiji kao Josip Runjanin, rođen je 8. prosinca 1821. u Vinkovcima kao najstariji od sedmero djece Ignjata Runjanina. Mladi je Runjanin kršten u pravoslavnoj crvki Silaska Svetog Duha u Vinkovcima, a ceremoniju krštenja prevodio je svećenik Adam Popović. Loza Runjanin kojoj pripada Josif Runjanin potječe iz sela Runjani smještenog u zapadnoj Srbiji (u okolici mjesta Loznica), a koja je nakon Austro-turskih ratova napustila Srbiju. Prvotno se naseljavaju u okolici Srijemske Mitrovice, a kasnije zbog potreba posla i školovanja djece sele se u Vinkovce.

Školovao se u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima da bi se u konačnici odlučio za vojnički poziv. U siječnju 1848. postaje poručnik druge klase u austro-ugarskoj vojsci, a u svibnju iste godine dobiva čin poručnika prve klase. U periodu između 1848. i 1866. sudjeluje u četiri ratna pohoda u Italiji. U travnju 1857. promaknut je u čin kapetana prve klase. Vjenčao se 1864. s kćerkom umirovljenovog kapetana Tome Perakovića. U braku Runjanin neće biti sretan jer njegova supruga nije imala razumijevanja za život kakvim su živjeli vojni časnici. Naredne godine (1865.) kao predstavnik Prve banske pukovnije postaje zastupnik u Hrvatskom saboru. Dvije godine kasnije (1867.) dodijeljen mu je čin bojnika. Posljednje promaknuće dobiva 1871. u čin potpukovnika, a iste je godine i umirovljen zbog narušenog zdravlja. Nakon umirovljena, kada se raspada i njegov brak, povlači se iz javnog života i seli u Novi Sad.

Osim vojničkog poziva Runjanin je gajio ljubav i prema glazbi te je radio svirao i klavir. Glazbenu je naobrazbu stekao kod vojnog kapelnika u Glini Josipa Wendela gdje je kao carski kadet, na granici s Otomanskim carstvom, služio vojni rok. U Glini je, gdje mu je zapovjednik bio Josip Jelačić, često je pohodio književne skupove koje su organizirali pripadnici ilirskog pokreta, a na kojima su se čitali radovi ilirskih pisaca. Tu je prvi puta čuo pjesmu Antuna Mihanovića Horvatska domovina na koju je (najvjerovatnije 1848.) skladao glazbu. Pri tome se, kao osnovicom, koristio Donizettijevom O Sole piu ratto iz opere Lucia di Mammermoor. Prva izvedba bila je u kući trgovca Petra Peleša u Glini. Naknadno Runjaninovu melodiju za buduću hrvatsku himnu harmonizirao je (1861.) i notirao zagrebački pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger. Do današnjih dana uobičajilo se da se pjevaju samo četiri kitice himne (prva, druga, pretposljednja i posljednja).

Valja reći kako je Runjanin uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme tako da je Horvatska domovina postala dvodijelna pjesma sa 16 taktova. Uglazbljena pjesma je prvi puta (pod nazivom Hrvatska himna) izvođena na otvorenju gospodarske Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. U okviru izložbe Hrvatski pjevački savez organizirao je svečanost na kojoj se imala izabrati hrvatska himna. Biralo se između tri pjesme - Bože živi, blagoslovi (tekst: Petar Preradović, glazba: Ivan Zajc); Hrvatske himne (tekst: Hugo Badalić, glazba: I. Zajca) te Hrvatske domovine. Najveće odobravanje i ushićenje nazočnih doživjela je upravo treća izvedba.

Zanimljivo je reči da je uz glazbu za himnu Republike Hrvatske Lijepa naša domovino Runjanin napisao i koračnicu Rado Srbin ide u vojnike. Preminuo je 2. veljače 1878. u Novom Sadu. Pokopan je na novosadskom Uspenskom groblju. Danas u Vinkovcima, u samom središtu grada stoji spomen ploča u čast skladatelju hrvatske himne. U Vinkovcima postoji i glazbena škola koja nosi njegovo ime, a mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj također nose njegovo ime. Nažalost, veći dio glazbenih djela Josipa Runjanina ostao je izgubljen.

Do 1907. Lijepa naša domovino bila je samo jedna od nacionalnih pjesma hrvatskog naroda (Bože živi, Još Hrvatska ni propala, Mi smo braćo ilirskoga roda). Tada se Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio Hrvatskom saboru glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. Hrvatski sabor nije reagirao, ali pjesma je postala neslužbena hrvatska himna i izvodila se u mnogim svečanim prilikama. Kada je Hrvatska 29. listopada 1918. stekla kratkotrajnu nezavinost u Hrvatskom saboru pjevala se upravo Lijepa naša domovino. Između dva svjetska rata ostala je neslužbenom himnom, a tijekom Drugog svjetskog rata pjevala se na obje zaraćene strane među Hrvatima. Nakon svršetka Drugog svjetskog rata nije proglašena službenom hrvatskom himnom, ali se pjevala odmah nakon jugoslavenske. Prvi puta je proglašena službenom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) 29. veljače 1972., a što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. Službeni notni zapis himne konačno je utvrđen 1990. u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Nazad