Hrvatska glumica Semka Sokolović Bertok rođena je 22. prosinca 1935. godine u Sarajevu. Otac Rasim bio je financijski inspektor, a preminuo je kada je Semki bilo tri godine. Tako da je odrastala uz sestru Bademu i majku Abidu. Život bez oca bio je težak i majka je šivala kako bi prehranila djecu nakon očeve smrti. Majka je imala veliki utjecaj na Semku, a bila je vesela i darovita žena. Vješto je oponašala ljude, a krasno je i pjevala. Šivajući je znala pjevati bosanske sevdalinke. Majka je voljela kazalište i bila je pretplaćena na ložu 19. Štoviše, prijateljevala je s dvijd glumice - Azaelom i Jolandom Đačić. U pauzama predstava majka je vodila Semku i Bademu sestrama Đačić u garderobu. Tu negdje rodila se ljubav sestra Sokolović prema kazalištu
Sestra Badema kasnije će postati operna primadona u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. No, umrijeti će rado u 39 godini života. Još kao dijete Semka je osmišljavala kazališne predstave i pravila kostime, a prvi glumci i gledatelji bili su djeca i roditelji iz susjedstva. Poduzetna Semka će naplaćivati sjedalice roditeljima koji će gledati svoju djecu, a tako zarađenim novcem s prijateljima je kupovala ulaznice za kino. Vidjevši kino predstavu djeca su potom osmišljavala svoje predstave kojima su opet zarađivali novac za nove kino ulaznice. Tada Semka sebe još nije vidjela u glumačkim vodama već je maštala da postane pravnica ili da se zaposli u drogeriji gdje su žene "lijepe, čiste, našminkane i mirišu".
Tijekom srednjoškolskog školovanja bavit će se mačevanjem, ali će od ovog sprota morati odustati zbog ozljede. No, ostati će joj ljubav za sport općenito od šaha preko nogometa do veslanja. Kada se uda suprug će je zaraziti bridžom u koji će se zaljubiti i desetljećima će svaki četvrtak zajedno odlaziti na partiju bridža. Ova igra neće joj biti samo hobi jer će s vremenom osvojiti i brojne turnire u bridžu. Osim uspjeha u bridžu zaviden je uspjehe ostvarila i u igranju šaha jer je osam puta osvajala naslov šahovske prvakinje Hrvatske. Nakon položene velike mature (1953.) odlučila se okušati se na prijemnom ispitu glumačke akademije. Na čelu ispite komisije bio je Branko Gavellla. Semka je pripremila Smrt Smail-age Čengića - Harač i pojavila se pred komisijom. Vidjevši u kako se jedan od članova komisije napinje da ne bi li ju čuo pomislila je: "Ako gospodin hoće čuti, onda će čuti." Poslije toga dugo se pričalo da je cijela Akademija orila od Semkine glasne izvedbe. To je ostavilo dobar dojam na komisiju i Semka je primljena na Akademiju. Vrlo brzo zaredala je značajne kazališne uloge od kojih su ostale posebice upamćene uloga Anke u djelu Miroslava Krleže Kraljevo te uloga Ane Petrovne u Drami bez naslova. Svoj je radni vijek provela u Dramskom kazalištu Gavella gdje je glumila punih 40 godina. Na proslavu 50 godina kazališta u kojem je provela 40 godina nije pozvana. Zašto je tomu tako nikada nije saznala.
Bila je udana za sportskog novinara Marija Bertoka kojeg je upoznala u zagrebačkom šahovskom klubu kada je njoj bilo 25, a njemu 29 godina. Prema vlastitim riječima istu večer kada ga je upoznala, pruživši ruku, pomislila je: "Ovo će mi biti muž". Te ju je večeri Mario pratio kući i Semka mu je tada pred haustorom rekla: "Znate, nemojte se ljutiti, ali vi ćete biti moj muž." Mladi Bertok odgovorio je tada: "Nemojte se vi ljutiti, ali ja se ne kanim ženiti." Na što mu je buduća supruga odgovorila: "Ne kanim se ni ja udavati, ali kada do toga dođe, to ćete biti vi." Veza je počela i nagovaranje na brak trajalo je oko osam mjeseci. U tom braku rodio se sin Mario.
Osim kazališta glumila je i u mnogim filmskim ostvarenjima. U bosansko-hercegovačkom kandidatu za filmsku nagradu Oscar Kod amidže Idriza odigrala je glavnu žensku ulogu. Glumila je i u televizijskim serijama. Premda je glumila u brojnim filmskim i kazališnim ostvarenjima nije ostvarila želje. Velika joj je želja bila zaigrati u filmu strave i užasa, pa makar, "igrala sjekiru". Žalila je i što nikad nije imala priliku glumiti Cyrano de Bergeraca jer je za nju to bio najromatičniji lik u književnosti i ima velik nos radi kojeg ona sebe nije dala snimati u profilu. Za ulogu najbližu njezinu stvarnom karakteru držala je lik Ane Petrovne u Drami bez naslova. Preminulo je 8. ožujka 2008. u Zagrebu od posljedica moždanog udara.
Najpoznatija djela:
Balkanska perestrojka
Bitange i princeze (TV serija)
Bolji život (TV serija)
Crna kronika ili dan žena
Dok nitko ne gleda
Duga mračna noć (TV serija)
Grbavica
Hajde dase volimo 3
Kod amidže Idriza
Krhotine
Kuda idu divlje svinje (TV serija)
Ljeto za sjećanje
Majstori, majstori
Marija (TV serija)
Miris dunja
Naši i vaši (TV serija)
Ne dao Bog većeg zla
Praznik u Sarajevu
Putovanje u Vučjak (TV serija)
Sedma sila (TV serija)
Strategija švrake
Svaki put kad se rastajemo
U raljama života
Variola vera
Vratiće se rode (TV serija)
Zauvijek susjedi (TV serija)