Ivan SupekHrvatski akademik, fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist Ivan Supek rođen je 8. travnja 1915. u Zagrebu u obitelji Rudolfa i Marije (rođ. Šips). Prvotno je Supekovo prezime glasilo Župek, ali je tijekom vremena promijenjeno u Supek. Majčini preci doselili su se početkom 19. stoljeća iz Njemačke u Đakovo. Pretpostavlja se da majčina obitelj izvorno potječe iz Engleske. Početni ruralni posjed obitelji Šips darovao je biskup Strossmayer. Od najranije mladosti Supek se interesira za književnost, a posebano ga zaokupljaju djela Dostojevskog i Tolstoja.

Zbog čitanja filozofskih knjiga pod klupom u osnovnoj je školi prikupio lijep broj jedinica. Budući doktor fizike malu je maturu prošao tek kad mu se nastavnik matematike smilovao i darovao mu dvojku. Nakon završene osnovne škole upisuje se u zagrebačku Realnu gimnaziju na Roosveltovu trgu, gdje je najbolji u matematici. Uskoro postaje i najbolji matematičar u Hrvatskoj, a uz to se bavi i proučavanjem djela fizičara Heisenberga, Planka i Einsteina. Već tada se družio s političarima iz kruga oko komunista, liberala i HSS-ovaca, a u sedmom razredu u svojoj je gimnaziji osnovao podružnicu SKOJ-a. Maturirao je 1934. Fakultet upisuje u Zürichu gdje će mu predavati fizičar Pauli, matematičar Wein i psiholog Jung. Prije odlaska na studij zamoljen je da u Beču preda jedan kovčeg i dokumente čovjeku koji je zbog komunističkog djelovanja morao pobjeći iz Zagreba. Misterioznom ilegalcu u Beču je platio i večeru, te mu dao pola svoje godišnje školarine. Tu će investiciju ocijeniti kao najbolju u svom životu: tajanstveni čovjek iz Beča bio je, naime Josip Broz.

U Zürichu mu postaje dosadno pa prelazi na studij u Leipzig, gdje se upisuje u Kominističku partiju. No, zbog neslaganja unutar ćelije uskoro napušta stranku. Ubrzo diplomira i doktorira objavljujući svoje otkriće: aproksimativnu formulu električnog otpora metala na sve temperature. Kada je Kraljevina Jugoslavija raskinula sporazum o pristupanju Trojnom paktu Gestapo ga uhićuje i zatvara u samicu. Iz samnice je pušten na intervenciju Heisenberga. Nakon toga se vraća u Zagreb. U partizane odlazi 1943. i tu upoznaje Zdenku Tagliaferro koja će mu postati supruga te će s njom imati troje djece (Iris, Silva, Ivica). Krajem iste godine imenovan je ministrom prosvjete i znanosti. Po završetku rata dolazi kraj njegove ministarske karijere jer ga Vladimir Bakarić šalje za nastvanika na Pedagoškoj školi, a 1947. primljen je u JAZU. Tri godine kasnije (1950.) Boris Kidrič od njega traži pomoć pri osnivanju Instituta Ruđer Bošković. Supekovu pomoć traže i druga dva komunistička moćnika - Aleksandar Ranković i Svetozar Vukmanović zvani Tempo. Oni su željeli da im Supek pomogne pri nuklearnim istraživanjima u beogradskom institutu Vinča jer su tamo željeli proizvedi atomsku bombu. Supek se suprostavlja ideji o proizvodnji atomske bombe, a kako se ta ideja nije svidjela ni Titu od svega se odustalo. Za svoje suprostavljanje komunističkim moćnicima Supek je snosio posljedice - izbačen je s instituta.

Rektor zagrebačkog sveučilišta postaje 1968., a 1970. na zagrebačkom aerodromu srdačno ga pozdravlja američki predsjednik Nixon: "Aaa, vi ste taj Supek o kojem mi je pričao Kissinger!" U vrijeme hrvatskog proljeća 1971. dolazi na crnu listu, ali ga od zatvora spašava Ema Derossi-Bjelajac. S obzirom da je bio na popisu nepoželjnih osoba prisilno je isključen iz javnoga života i više od 15 godina nije mu dopušteno javno nastupati. Unatoč tome osniva Interuniverzitetski centar u Dubrovniku te piše knjige Krivovjernik na ljevici i Krunski svjedok u slučaju Hebrang. Napisao je i kazališni komad Piramida, ali su u liku faraona mnogi prepoznali Tita te je komad završio u košu. U mirovnu odlazi 1985. Na jednom emigrantskom skupu 1989. upoznaje Franju Tuđmana. No, vrlo brzo su se posvađali zbog razmimoilaženja oko tempa otcjepljenja, pitanja Bosne i Hercegovine te pomirbe u Hrvata. To je bio i posljednji puta da su se sreli. Za predsjednika HAZU izabrna je 1991. i tu će dužnost obnašati do 1997. Iste godine Supek upućuje otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske Franji Tuđmanu kritički se osvrčući na tadašnje prilike u Hrvatskoj. Hrvatski predsjednik reagira 23. lipnja 1997. kada Vjesnik objavljuje njegovo otvoreno pismo Supeku (dan ranije pročitano na HTV-u) u kojem Tuđman Supeka optužuje za sudjelovanje u zavjeri Feral Tribune - Tjednik - Cviić - inozemni centri moći - HAZU, a sve s ciljem ubojstva predsjednika Republike Hrvatske. Postojanje bilo kakve zavjere protiv hrvatskog predsjednika nikada nije dokazano.

Nakon duge bolesti Ivan Supek umire u svom stanu 5. ožujka 2007. Na izričitu Supekovu želju mjesto i vrijeme pokopa objavljeni su naknadno kako bi posljednji oproštaj protekao u najužem krugu obitelji i prijatelja.

Nazad