Hrvatski političar rođen 30. studenog 1870. u Cavtatu u obitelji Ive i Mare (rođ. Guljemović). Otac Ivo bio je zidar podrijetlom iz Uskoplja (malog sela u sjeverozapdanom dijelu Konavala), majka Mara iz Oboda kod Cavtata i vukla je podrijetlo iz talijanske obitelji Gugliemi. Po završetku petog razreda osnovne škole upisuje se u trorazrednu građansku školu. S prijateljima osniva tajno društvo koji si zadaje za cilj promidžbom se boriti protiv njemačke prevlasti. Slogan društva bio je: "Dole sa svim što na Niemce sieća!" Prigodom boravka prijestolonasljednika Rudolfa i njegove supruge Stefanije u Dubrovniku (ožujak 1885.) u trenutku svečanog dočeka Supilo odlučuje prinčevski par ne pozdraviti skidanjem kape kako je bilo uobičajeno. Po svršetku građanske škole htio je postati pomorski časnik, ali školovanje za pomorca zahtijevalo je velike novčane izdatke koji Supilo nije mogao izdvojiti. Kada nije uspio dobiti stipedniju u veljači 1886. napustio je pomorsku školu. Početkom travnja 1887. upisao se u dvogodišnju poljoprivrednu školu. Po svršetku ovog školovanja odmah se i zaposlio u ovoj školi.
Nakon pobjede srpsko-autonomaške koalicije na općinskim izborima u Dubrovniku (svibanj 1890.) stara ideja o pokretanju političkog lista sada je ponovno oživjela. Glavni zagovornik pokretanja lista bio je Supilo kojem je ideja vodilja bila ovim se listom suprostaviti srbijanskoj promidžbi. Supilov trud urodio je plodom i 7. veljače 1891. u Dubrovniku počinje izlaziti tjednik Crvena Hrvatska. Ime je uzeto prema Ljetopisu popa Dukljanina u kojem se južna Dalmacija naziva Crvenom Hrvatskom. Kao ime nakladnika u zaglavlju lista otisnuto je Supilovo ime. U to vrijeme pristaša je Starčevićeve Stranke prava. U prvom broju lista objavljena je programska shema lista koju piše Supilo. U tom tekstu zaključuje kako hrvatski narod ima pravo, kao i drugi slavenski narodi, na opstanak i ujedinjenje što bi trebali razumijeti i s time se solidarizirati i drugi južnoslavenski narodi. I tu se konkrento osvrće na Srbe koji osporavaju "Ime, razvoj i državno ujedinjenje Hrvatsko" umjesto da Hrvatima pruže pomoć. Nekoliko dana kasnije pojavljuje se drugi Supilov članak u pod naslovom "Ispravak" u kojem iznosi tezu o preuređenju Austro-Ugarske iz dvojne monarhije u federalnu državu. Prema Supilu tu državu trebaju tvoriti države svih naroda koji se nalaze u sklopu Austro-Ugarske.
Nakon raskola u Stranci prava kritizira Josipa Franka držeći kako je on ačetnik opasne politike koja pod bučnim šovinističkom frazama nastoji hrvatsku politiku povezati s Bečom. Te da Frank kao sluga te politike omogućuje stvaranje Hrvatske koja bi postala sredstvo austrijskog prodora na Balkan. U siječnju 1890. pokreće na Sušaku Novi list, ali u ožujku 1901. zbog cenzure prelazi s listom u Rijeku gdje je zakon o tisku nešto blaži nego u banovinskoj Hrvatskoj. Ime lista mijenja 1907. u Riječki novi list. Unatoč trajnim političkim i materijalnim teškoćama sve do odlaska u emigraciju u srpnju 1914. ustrajavati će na tiskanju svoga lista koji je ubrzo postao najutjecajniji oporbeni list u Hrvatskoj. Na osnovi iskustva Hrvatskog narodnog pokreta ( 1903.-1904.) u kome aktivno sudjeluje koncipira osnovne principe svoje Politike novog kursa i preko Riječke rezolucije i Hrvatsko-srpske koalicije započinje borbu za ostvarenje svojih ideja. Supilo je bio uvjeren kako će u okviru dualističkog sukoba Mađara i Beča uspjeti zaigrati ulogu tzv. trećeg faktora, radi demokratizacije političkih prilika u Banovini.
Od svibnja 1906. do ožujka 1908. stvarni je vođa Hrvatsko-srpske koalicije. Nakon Firedjungova procesa (1909.) dolazi u sukob s Pribičeviću sklonom većinom u vodstvu i istupa iz koalicije. Nastavljajući borbu protiv prorežimske politike približava se socijalistima, a svoju daljnju nacionalno-revolucionarnu aktivnost temelji na omladini i postaje njezin glavni ideolog. Početkom srpnja 1914. odlazi u emigracju (prvo u Italiju, a potom u Englesku) gdje započinje svoju aktivnost za oslobođenje južnoslavenskih naroda od Austro-Ugarske i za njihovo demokratsko, ravnopravno ujedinjenje u novoj slobodnoj državnoj zajednici. U emigraciji jedan je od osnivača Jugoslavenskog odbora. S velikom pronicljivošću 1915. prvi otkriva pripremanje Londonskog pakta i provodi diplomatsku kampanju protiv njegovih antihrvatskih odredbi.
Zbog pitanja načina ujedinjenja i budućeg uređenja zajedničke države dolazi u oštar sukoba s Nikolom Pašićem i početkom lipnja 1916. istupa iz Jugoslavenskog odbora jer većina u njemu podupire Pašića. Supilo se zalagao za federalno, a protiv centralističko-monarhističkog, uređenje buduće države. Nakon istupanja iz Jugoslavenskog odbora pa sve do svoje smrti nastavio je diplomatsku borbu za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih zemalja na ravnopravnoj bazi. Preminuo je 23. rujna 1917. u Londonu. Supilovo glavno djelo je Politika u Hrvatskoj koje čine članci iz Riječkog novog lista. Prvo izdanje je objavljeno 1911., a drugo 1953. godine.