Stipe ŠuvarHrvatski političar i sveučilišni profesor Stipe Šuvar rođen je 1936. u selu Zagvozd kraj Imotskog. Kao najbolji učenik osnovne škole u Zagvozdu odlazi u Imotski na gimnaziju. U Imotskom živi u učeničkom domu koji je do kraja četvrtog razreda bio besplatan. Kako njegovi roditelji nisu imali novaca da sinu plate školovanje morao se vratiti u Zagvozd. Ipak, Šuvar privatno uspijeva položiti peti, a kasnije pohađati i šesti razred, te se naposljetku naći među maturantima. U gimnaziji je bio aktivan u komunističkoj omladinskoj organizaciji. Za vrijeme dok je pohađao imotsku gimnaziju pohađali su je i drugi, danas znameniti Imoćani, poput Ivana Milasa, Vice Vukojevića i Brune Bušića.

U komunističku stranku primljen je uoči mature. Nakon gimnazije upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu gdje je kao jedan od deset najboljih studenata, aktivan i u savezu studenata. Svoje prve tekstove objavljivao je u Studentskom listu u kojemu je od 1958. do 1960. bio i glavni urednik. Nešto kasnije (1963.-1972.) urednik je časopisa Naše teme gdje objavljuje marksističke rasprave. Iz tog razdoblja poznata je njegova polemika sa Šimom Đodanom (1969.) u kojoj se suprostavlja tezi da Hrvatska nazaduje u okviru Jugoslavije. Nakon diplomiranja zaposlio se na Agrarnom institutu te istodobno upisuje studij filozofije kako bi zaokružio svoje znanje. U Našim temama polemizirao je s vođama Hrvatskog proljeća, što mu je priskrbilo glas "lošeg Hrvata", ali i članstvo u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske gdje je (1972.) zajedno s Ivicom Račanom kooptiran kako bi popunio mjesta ispražnjena u Karađorđevu.

U jesen 1974. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske imenuje ga republičkim sekretarom za prosvjetu i kulturu tj. ministrom. Nakon njegova mandata ostali su Muzej crkvene umjetnosti u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, početak gradnje Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, famozna Bijela knjiga i još čuvenija reforma školstva. Sukobljava se (1984.) s Mikom Špiljkom nakon što se ovaj poslije 15 godina provedenih u Beogradu vratio u Hrvatsku. Špiljkov cilj bila je politička likvidacija Šuvara, međutim u toj borbi ipak pobjeđuje Šuvar te zajedno s Ivicom Račanom odlazi u Beograd u Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Predsjednikom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugolsavije postaje 1989. U vrijeme velikosrpskim mitinga i buđenja velikosrpske ideje osvaja čak i simpatije navijačih skupina Torcide i Bad Blue Boysa koji mu skandiraju na utakmicama. No, odbija ući u otvoreni sukob s Miloševićem. Na svoju posljednju državničku dužnost odlazi 1990. kada postaje član Predsjedništva SFRJ. Nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj na tom mjestu će ga zamijeniti Stjepan Mesić. Iz Sabora će ga ispratiti Vladimir Šeks podzravom: "Ideš Stipe? Bok, Stipe!" Potom odlazi na zagrebački Filozofski fakultet gdje radi kao profesor sociologije.

Politički se aktiva ponovo kad 25. listopada 1997. u Zagrebu uz zvukove Lijepe naše i Internacionale osniva Socijalističku radničku partiju (SRP). Kao jedini kandidat ("Pokušavao sam neke nagovoriti da mi budu protukandidati, ali su mi rekli da ne žele ispasti budale na početku.") izabran je za prvog predsjednika stranke koja će, po njegovim riječima, okupljati socijaliste, socijaldemokrate, komuniste, kršćanske i ekološke socijaslite. Istovremno je i urednik lista Hrvatska ljevica. Preminuo je u svom domu u Zagrebu 29. srpnja 2004. do posljednjeg trena vjeran komunističkoj ideji, samoupravnom socijalizmu i borbi protiv nacionalizma.

Nazad