Britanska političarka Margaret Thatcher rođena je 13. listopada 1925. u braku Alfreda i Beatrice Roberts u malom trgovačkom mjestu Grantham na istoku Engleske. Obitelj je imala malu trgovinu koja se nalazila u kuću u kojoj su i živjeli. Margaret je pohađala mjesnu državnu školu sve dok se nije upisala na studij kemije na Oxfordu. Njezina mentorica bila je Dorothy Hodgkin, pionirka u kristalografiji X zraka, koja će za svoj 1964. dobiti i Nobelovu nagradu.
Promišljajući o svojoj budućnosti Margaret je kemiju stavljala u drugi plan. Od kemije više ju je zanimala politika s kojom je već imala dodirnih točaka jer je njezin otac na lokalnoj razini bio aktivan u Konzervativnoj stranci. Tijekom studija izabrana je za predsjednicu studenske udruge konzervativaca na oxfordskom sveučilištu. U svojim srednjim dvadesetim godinama kandidirala se na listi Konzervativne stranke na lokalnim izborima u Dartfordu (1950. i 1951.). Bila je tada najmlađa kadidatkinja na izborima u Velikoj Britaniji ikad. Oba je puta izgubila, ali je u Dartfordu upoznala svog budućeg supruga Denisa Thatchera. Denis je bio mjesni poslovni čovjek koji je vodio obiteljsku tvrtku. Vjenčali su se 1951. i dvije godine kasnije (1953.) dobili blizance (sin Mark i kćerka Carol).
Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća Margaret se školovala za odvjetnicu. Politički rad nije zapustila i 1959. uspjela je postati članica loklane skupištine Finchleya. Kada su se konzervativci vratili na vlast 1970. i premijer postao Edward Heath dobila je mjesto ministrice obrazovanja. Na mjestu ministrice imala je teške dane jer je početkom sedamdesetih Britaniju zahvatio val studentskog radikalizma. Svaki put kad bi se pojavila na prosvjedima izviždali bi je, a oporba je koristila svaku priliku da joj ospori sposobnost nošenja s problemima. Kompletna politička scena i društveno raspoloženje u Britaniji skretali su ulijevo što se Konzervativnoj stranici niti malo nije sviđalo. Na koncu konzervativcu su izgubili vlast 1974. godine. Nakon ovog poraza u Konervativnoj je stranci počelo sazrijevati mišljenje kako su promjene unutar stranke nužne. Na unutarstrančkim izborima dojučerašnja bliska Heathova suradnica kandidrala se za mjesto predsjednice stranke nasuprot Heathu i u drugom krugu pobijedila. Postala je tako prva predsjednica Konzervativne stranke i prva žena vođa britanske oporbe.
Nakon četverogodišnje vladavine laburista na općim izborima 1979. ponovno pobjeđuje Konzervativna stranka i Thatcher postaje prva predsjednica vlade Velike Britanije. Došavši na mjesto premijerke odmah je poduzela bolne i nužne rezove jer problemi s kojima se morala suočiti bili su veliki. Broj nezaposlenih dosezao je tri milijuna, inflacija je rasla, velik dio prerađivačke industrije je propao, a državni proračun je bio u minusu. U proljeće 1981. britansko se gospodarstvo počelo oporavljati i premijerki je popularnost rasla. Iznenada u travnju 1982. pojavili su se problemi i na vanjskopolitičkom planu jer je argentinska vojska zauzela Faklande, otočje uz argentinsku obalu koje je kontrolirala Velika Britanija. Premijerka Thatcher nije dugo okljevala - poslala je britansku vojsku da uspostavi nadzor na otočjem. U lipnju iste godine (1982.) Faklandi su opet bili pod britanskom vlašću.
Uspjeh na gospodarskom i vojnom planu donio je Thatcherici i Konzervativnoj stranci uvjerljivu pobjedu na općim izborima u lipnju 1983. godine. Na samom početku novog premijerskog mandata pojavio se novi problem - štrajk rudara (1984.-1985.) predvođen najvećim britanskim rudarskim sindikatom Nacionalnom unijom rudara. Štrajk je na koncu završio neuspjehom za štrajkaše. Tada je to bila velika pobjeda Margaret Thatcher. No, kasnije će se ispostaviti da se u srazu s moćnim sindikatom vlast nije ustručavala kršiti važeće zakon i to tako što je špijunirala štrajkače. To je u svoj autobiografiji 2001. otkrila ravnateljica britanske tajne službe MI5 Stella Rimington potvrdivši da su prisluškivani telefoni sindikalnih vođa, ali je zanijekala da su vlasti imale svoje doušnike u sindikatu. Ipak i dalje je ostala sumnja da je sindikalni lider Roger Windsor bio doušnik i koji se nakon sloma štrajka iznenada preselio u Francusku.
U listopadu 1984. na godišnjem saboru Konzervativne stranke u Brightonu IRA je pokušala atentat na Margaret Thatcher. Srećom premijerka je uspjela proći bez povreda, ali su neki od njezinih kolega ozbiljno ozljeđene ili su pak preminuli. Na gospodarskom planu i dalje je bilježila dobre rezultate. Odlučila je, gdje je to moguće, prodavati državnu imovinu malim dioničarima kako bi što više ljudi, običnih građana, imalo udjela u nekom obliku vlasništva. Vlada je poticala ljude da kupuju vlastite kuće, da ulažu u privatne mirovinske fondove, da kupuju dionice na burzi i sl. Time je promovirala gospodarsku politiku koja je kasnije nazvana "narodni kapitalizam". Iako je cijelo vrijeme svog vladavine strankom imala trzavice s lijevim krilom stranke to sve do siječnja 1986. to nije izraslo u ozbiljnu krizu. Tek onda je ministar obrane Michael Heseltine dao ostavku zbog prijepora oko britanskog proizvođača helikoptera Westlanda. Krizu je preživjela, ali bio je to ozbiljan udarac njezinoj vladavini. Drugi je uslijedio uskoro - u travnju 1986. - kada je dopustila američkim ratnim zrakoplovima da iz britanskih baza napadnu Libiju. Zbog toga je pretrpjela žestoke kritike javnosti i medija.
Unatoč krizama i kritikama u lipnju 1987. osvojila je i treći mandat. U trećem je mandatu provela reforme u obrazovnom sustavu (1988.) uvela novi sustav poreza za lokalnu vlast (1989.) te reformirala zdravstveni sustav. Sve njezine mjere i reforme izazivale su sporove, a ponajviše uprvao novi sustav poreza za lokalnu vlast koji je njezin nasljednik u stranci i na mjestu premijera John Major napustio 1991. godine. Na unutarpolitčkom planu stvari su se počele loše kretati krajem 1987. i početkom 1988. poglavito zbog posrtanja gospodarstva. Istovremeno počela je mijenjati politiku Konzervativne stranke iz proeuropske u euroskeptičnu. Kao prijelomna točka u toj politici uzima se njezin govor u Brugesu u rujnu 1988. Također iako je javnost bila kritična prema Reagnovoj politici ona je čvrsto stala uz njega i time izgubila dio simpatija. Međutim, kada je Mihail Gorbačov postao vođa Sovjetskog Saveza pozvala ga je u posjet (prosinac 1984.).
Kada se počelo pričati o ujedinjenu dvije Njemačke Margaret Thatcher je oštro ustrajavala na tome da do ujedinjena ne dođe. To je potvrdio i njemački kancelar Kohl s kojim se posvađala na susret u Parizu smatrajući da je ujedinjena Njemačka presnažna za ostatak Europe te da slabi Sovjetski Savez. Kohl je poslije tvrdio da je cijelo vrijeme susreta bila izrazito bijesna i lupala nogom u pod. Nakon unutarstranačkog previranja podnijela je ostavku na premijersko mjesto 28. studenog 1990. i sa suzama u očima obratila se britanskoj javnosti priopćivši joj tu odluku. Nakon 11 i pol godina neprekinut vlast na premijerskom mjestu naslijedio ju je John Major.
Za vrijeme posjeta Hrvatskoj (rujan 1998.) hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Margaret Thatcher Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom (jednim od najviših hrvatskih odlikovanja). A dobila je i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Zbog svoje odlučnosti i čvrstih stavova tijekom premijerskog mandata dobila je nadimak "Čelična lady".