Pavao Ritter VitezovićHrvatski leksikograf i povjesničar Pavao Ritter Vitezović rođen je 7. siječnja 1652. u Senju u obitelji Antuna i Doroteje (rođ. rođ. Lučknić) Ritter. Antun je vukao podrijetlo od njemačkih vojnik doseljenika koji su prihvatili hrvatstvo. Oko devet mjeseci nakon Pavlovog rođenja obitelj dobiva titulu hrvatsko-ugarskog plemića i pravo na grb. Rođen kao Pavao Ritter on će kasnije u svom književnom djelovanju dodati svome prezimenu - Vitezović. Naime, njemačka riječ 'ritter' istoznačnica je hrvatske riječi 'vitez'. Budući hrvatski književnik školovanje je započeo u rodnom Senju, a nastavio u Zagrebu gdje je završio isusovačku gimnaziju. Školovanje je potom nastavio u Kranjskoj kod povjesničara Weikharta Valvazora. Tu je izrađivao bakroreze te započeo pisati pjesme i proučavati povijest. Svoje prvo djelo Odiljenje Sigetsko tiska na hrvatskom jeziku u Linzu (Austrija). Riječ je o epu koji opisuje borbu za kršćanstvo te uzdiže naciju i uglednike hrvatskog naroda onog doba. No, Vitezović u ovom djelu unosi jednu novinu jer pored ratničkih vrlina i vještina po prvi puta se u hrvatskoj književnosti opisuje i ljubavni život junaka. Uz to ne opisuje samo bitku i njezin tijek već se osvrće na ono što je bilo nakon bitke već nariče nad sudbinom koja je zadesila Siget i njegove junake.

U Hrvatsku se vraća 1690. i godinu dana kasnije (1691.) imenovan je podžupanom Like i Krbave. Ipak i dalje se posvećuje kulturnom radu te je tako organizator i upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve takve tiskare u Hrvatskoj. Tiskara se nalazila u Vitezovićevoj kući u Opatičkoj ulici. Hrvatski je sabor 11. studenoga 1694. odlučio da se upravljanje tiskarom povjeri Vitezoviću uz uvjet da je pomno čuva i da je nikuda iz Zagreba ne premjesti. Naime, do tada su postojale putujuće tiskare s kojima bi tiskar obilazio gradove i nakon obavljena posla išao dalje. Kao godišnju naknadu za svoj rad i trošak oko uređenja Zemaljske tiskare Vitezović je dobivao 200 forinti. Prva knjiga tiskana u ovoj tiskare bila je Kalendarium aliti miszechnik hervaszki za leto 1695., tiskana pod Vitezovićevim pseudonimom Ljubomir Zelenlugarić. Naredne godine godine tiska se Vitezovićeva Kronika aliti szpomen zsvega szvieta vikov...u Zagrebu letta gosp. 1696., a zatim je objavljen niz knjiga i spisa na hrvatskom i latinskom jeziku, kalendari, molitvenici, školske knjige, više Vitezovićevih povijesnih djela te spisi hrvatskih sabora. No, Zemaljska tiskara nije bila dugog vijeka jer je (14. lipnja 1706.) izbio požar u kojem se tisakara zapalila. Vitezović je pokušavao spasiti tiskaru, ali velik se dio slova rastalio u požaru.

Dvije godine nakon što je izgorjela tiskara umire i Ritterova supruga Katarina Vojković s kojom je imao sina koji je umro u djetinjstvu. Sve to ga je poptuno uništilo u materijalnom i emocionalom smislu. Odlučuje napustiti Hrvatsku i otići u Beč (1710.) gdje živi na rubu siromaštva. Zahvaljujući povijesnim spisima koje je često objavljivao bilo je zorno da dobro poznaje hrvatsku povijest. Stoga je u Beču odlučeno da mu se dodijeli titula dvorskog savjetnika i baruna. Međutim, sve je ostalo samo na tituli, jer carski dvor nije mu dodijelio nikakvo materijalno dobro kojim bi bolje osigurao egzistenciju svog savjetnika. Preminuo je 20. siječnja 1713. u Beču.

U svojim je djelima Ritter Vitezović oslikava socijalne, političke, gospodarske i kulturne prilike svoga vremena. Njegova djela nisu znanstvenog karaktera, ali bila su sredstvo kojim se budila hrvatska nacionalna svijest i borilo za ujedinjenje hrvatskih zemalja. Po tom pitanju možda je najznačajnije njegovo djelo Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) u kojem se zalaže za ujedinjenje svih Slavena pod hrvatskim imenom. To djelo će imati značajan utjecaj na druga dva hrvatska velikana - Ljudevita Gaja i Antu Starčevića. Značajan je i Vitezovićev jezikoslovni rad, posebice djelo Lexicon latino-illyricum u kojem se pronalaze riječi svih hrvatskih narječja. Također se zalagao da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska tj. da svaki glas ima svoje, uvijek jednako, slovo. Predlagao je i uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu i tako bio ispred svog vremena. Pokazalo se da je svojim radom bio preteča Ilirskog preporoda.

Najpoznatija djela:
Croatia rediviva (Oživjela Hrvatska, 1700.)
Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio (1701.)
Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta (1703.)
Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti (1704)
Bosna captiva (1712)

Nazad